Odluka Vijeća od 20. svibnja 1999. o utvrđivanju, u skladu s odgovarajućim odredbama Ugovora o osnivanju Europske zajednice i Ugovora o Europskoj uniji, pravne osnove za svaku od odredaba ili odluka koje čine pravnu stečevinu (1999/436/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

djelujući na temelju članka 2. stavka 1. drugog podstavka druge rečenice Protokola uz Ugovor o Europskoj uniji i uz Ugovor o osnivanju Europske zajednice,kojim se schengenska pravna stečevina uključuje u okvir Europske unije (dalje u tekstu: Schengenski protokol),

Ovom se Odlukom utvrđuje pravna osnova za odredbe i odluke navedene u prilozima od A do D i od kojih se sastoji schengenska pravna stečevina, osim u odnosu na one odredbe za koje je Vijeće, djelujući u skladu s prvom rečenicom drugog podstavka stavka 1. članka 2. Schengenskog protokola, odlučilo da pravna osnova nije potrebna.

(1) budući da se, u skladu s prvim podstavkom stavka 1. članka 2. Schengenskog protokola, schengenska pravna stečevina, prema definiciji u Prilogu Protokolu, od dana stupanja na snagu Ugovora iz Amsterdama, bez odgode primjenjuje na trinaest država članica navedenih u članku 1. Protokola, ne dovodeći u pitanje odredbe članka 2. stavka 2. Protokola;

(2) budući da ništa u ovoj Odluci ne utječe na nastavak pravnih obveza koje proizlaze iz Konvencije iz 1990. godine;

(3) budući da zadaća koju je Vijeće dobilo u skladu s člankom 2. stavkom 1. drugim podstavkom Schengenskog protokola da, djelujući jednoglasno i u skladu s mjerodavnim odredbama Ugovora, utvrdi pravnu osnovu za svaku odredbu ili odluku koja čini schengensku pravnu stečevinu, ima kao jedan od ciljeva utvrđivanje pravne osnovne za sve buduće prijedloge i inicijative za izmjene schengenske pravne stečevine koje, u skladu s člankom 5. stavkom 1. prvim podstavkom Schengenskog protokola, podliježu mjerodavnim odredbama Ugovora, uključujući one koje se odnose na vrstu akta koji će se donijeti i postupak njegova donošenja;

(4) budući da neke odredbe Konvencije iz 1990. godine o provedbi Schengenskog sporazuma zahtijevaju od država ugovornica uvođenje određenih sankcija za njihovu djelotvornu provedbu no bez potrebe usklađivanja tih sankcija; budući da, prema tome, pravna osnova koju treba odrediti za te odredbe treba biti ona određena za pravila čija povreda mora podlijegati sankcijama no ne dovodeći u pitanje pravnu osnovu bilo koje buduće mjere kojih je cilj usklađivanje sankcija;

(5) budući da utvrđivanje pravne osnove u skladu s mjerodavnim odredbama Ugovora za svaku od odredaba ili odluka koje čine schengensku pravnu stečevinu ne utječe na ispunjavanje odgovornosti nametnutih državama članicama u skladu s člankom 64. UEZ-a i člankom 33. UEU-a u odnosu na održavanje javnoga reda i čuvanje unutarnje sigurnosti;

(6) budući da utvrđivanje pravne osnove u skladu s mjerodavnim odredbama Ugovora za sve odredbe ili odluke koje čine schengensku pravnu stečevinu ili zaključak da za takve odluke ili odredbe nije potrebna pravna osnova, ne utječe na pravo država članica da provjeravaju robu u odnosu na koju postoje određene zabrane ili ograničenja u državama članicama, a koje su usklađene s pravom Zajednice;

(7) budući da utvrđivanje pravne osnove odredaba Konvencije iz 1990. godine o provedbi Schengenskog sporazuma u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice, posebno u odnosu na ulazak na državno područje država ugovornica ili u odnosu na izdavanje viza ne utječe na postojeća pravila koja se odnose na priznavanje valjanosti putnih isprava;

(8) budući da su prava i obveze Danske regulirane člankom 3. Protokola kojim se schengenska pravna stečevina uključuje u okvir Europske unije i člancima od 1. do 5. Protokola o položaju Danske;

(9) budući da bi prilikom ugrađivanja schengenske pravne stečevine u Europsku uniju trebalo uzeti u obzir odnose između Protokola o položaju Danske, Protokola o gledištu Ujedinjene Kraljevine i Irske o određenim pitanjima vezanim uz Ugovor o osnivanju Europske zajednice i uz Ugovor o Europskoj uniji te Protokola o uključivanju schengenske pravne stečevine u okvir Europske unije, na temelju kojeg su propisani različiti oblici prihvaćanja i sudjelovanja u schengenskoj pravnoj stečevini i njezinom daljnjem razvoju;

(10) budući da je samim Schengenskim protokolom predviđeno pridruživanje Republike Island i Kraljevine Norveške u provedbu schengenske pravne stečevine i njezin daljnji razvoj na temelju sporazuma potpisanog u Luxembourgu 19. prosinca 1996.

(11) budući da akti doneseni na temelju prijedloga ili inicijative za daljnji razvoj schengenske pravne stečevine sadrže upućivanje na Schengenski protokol, kako bi se jamčila pravna sigurnost i kako bi se odredbe vezane uz Schengenski protokol mogle primjenjivati u svakom slučaju;

(12) budući da, uzimajući u obzir članak 134. Konvencije o provedbi Schengena, uključivanje schengenske pravne stečevine u okvir Europske zajednice ne utječe na nadležnost država članica u odnosu na priznavanje država i teritorijalnih jedinica, njihovih tijela te putnih i drugih isprava koje one izdaju,

Pravna osnova odredaba Konvencije potpisane u Schengenu 19. lipnja 1990. između Kraljevine Belgije, Savezne Republike Njemačke, Francuske Republike, Velikog Vojvodstva Luksemburga i Kraljevine Nizozemske o provedbi Sporazuma o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama potpisanog u Schengenu 14. lipnja 1985. (dalje u tekstu: Schengenski sporazum) i s njim povezanog Završnoga akta utvrđuje se u skladu s Prilogom A.

Članak 1. Članak 1.

Članak 2. Članak 2.

Članak 3. Članak 3.

Članak 4. Članak 4.

Članak 5. Članak 5.

Članak 6. Članak 6.

Članak 7. Članak 7.

Članak 8. Članak 8.

Članak 9. Članak 9.

Pravna osnova za odredbe Sporazuma o pristupanju Schengenskoj konvenciji sklopljenih s Talijanskom Republikom (potpisan u Parizu 27. studenoga 1990. ), Kraljevinom Španjolskom i Portugalskom Republikom (potpisan u Bonnu 25. lipnja 1991. ), Helenskom Republikom (potpisan u Madridu 6. studenoga 1992. ), Republikom Austrijom (potpisan u Bruxellesu 28. travnja 1995. ) te Kraljevinom Danskom, Republikom Finskom i Kraljevinom Švedskom (potpisan u Luxembourgu 19. prosinca 1996. ) i s njima povezanim Završnim aktima i izjavama utvrđuje se u skladu s Prilogom B.

Pravna osnova za odluke i izjave Izvršnog odbora osnovanog Schengenskom konvencijom utvrđuje se u skladu s Prilogom C.

Pravna osnova za akte za provedbu Schengenske konvencije koje donose tijela na koja je Izvršni odbor prenio ovlasti odlučivanja utvrđuje se u skladu s Prilogom D.

U odnosu na države članice navedene u članku 1. Protokola o uključivanju schengenske pravne stečevine u okvir Europske unije, teritorijalno područje primjene odluka i odredaba schengenske pravne stečevine, za koje je Vijeće utvrdilo pravnu osnovu na temelju glave IV. dijela 3. Ugovora o osnivanju EZ-a na temelju druge rečenice stavka 1. članka 2. navedenog Protokola, te teritorijalno područje primjene mjera kojima se proširuju ili mijenjaju te odredbe i odluke, bit će ono utvrđeno člankom 138. Konvencije iz 1990. o provedbi Schengenskog sporazuma i ono utvrđeno mjerodavnim odredbama instrumenata o pristupanju toj Konvenciji.

Ova Odluka ne utječe na nadležnost država članica u odnosu na priznavanje država i teritorijalnih jedinica te putovnica, putnih i osobnih isprava koje izdaju njihova tijela.

Akti doneseni na temelju prijedloga ili inicijative za daljnji razvoj schengenske pravne stečevine u Preambuli sadrže upućivanje na Schengenski protokol.

Ova Odluka stupa na snagu odmah. Tekst Odluke objavljuje se u Službenom listu Europskih zajednica .

ODLUČILO JE: