Direktiva 2000/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. rujna 2000. o zaštiti radnika od rizika povezanih s izlaganjem biološkim agensima na radu (sedma pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 137. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odboraSL C 75, 15.3.2000., str. 15 . ,

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. UgovoraMišljenje Europskog parlamenta od 13. lipnja 2000. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 17. srpnja 2000. ,

Cilj ove Direktive zaštita je radnika od rizika za njihovo zdravlje i sigurnost, uključujući prevenciju takvih rizika, do kojih dolazi ili bi moglo doći zbog izlaganja biološkim agensima na radu.

Ona određuje posebne minimalne odredbe u ovom području.

Direktiva 89/391/EEZ u potpunosti se primjenjuje na cijelo područje iz stavka 1., ne dovodeći u pitanje strože i/ili posebne odredbe sadržane u ovoj Direktivi.

Ova Direktiva primjenjuje se ne dovodeći u pitanje odredbe Direktive Vijeća 90/219/EEZDirektiva Vijeća 90/219/EEZ od 23. travnja 1990. o ograničenoj uporabi genetski modificiranih mikroorganizama (SL L 117, 8.5.1990., str. 1. ). Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 98/81/EZ (SL L 330, 5.12.1998., str. 13. ). i Direktive Vijeća 90/220/EECDirektiva Vijeća 90/220/EEZ od 23. travnja 1990. o namjernom ispuštanju genetski modificiranih organizama u okoliš (SL L 117, 8.5.1990., str. 15. ). Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 97/35/EZ (SL L 169, 27.6.1997., str. 72. ). .

SL C 75, 15.3.2000., str. 15 .

(1) Direktiva Vijeća 90/679/EEZ od 26. studenoga 1990. o zaštiti radnika od rizika povezanih s izlaganjem biološkim agensima na radu (sedma pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ)SL L 374, 31.12.1990., str. 1 . Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 97/65/EZ (SL L 335, 6.12.1997., str. 17. ). znatno je izmijenjena u više navrataVidjeti Prilog VIII. dio A. . Radi jasnoće i racionalnosti Direktiva 90/679/EEZ mora se kodificirati.

(2) Poštovanje minimalnih zahtjeva čija je svrha jamčiti bolji standard sigurnosti i zdravlja s obzirom na zaštitu radnika od rizika povezanih s izlaganjem biološkim agensima na radu neophodno je za osiguranje sigurnosti i zdravlja radnika.

(3) Ova Direktiva pojedinačna je direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na raduSL L 183, 29.6.1989., str. 1 . . Odredbe te Direktive stoga su potpuno primjenjive na izlaganje radnika biološkim agensima, ne dovodeći u pitanje strože i/ili posebne odredbe ove Direktive.

(4) Preciznija saznanja o rizicima koji prate izlaganje biološkim agensima mogu se dobiti kroz vođenje evidencije.

(5) Popis i klasifikacija bioloških agensa mora se redovito ispitivati i revidirati na temelju novih znanstvenih podataka.

(6) Za određeni broj bioloških agensa moraju se, osim njihove klasifikacije, dati i drugi detalji.

(7) Poslodavci moraju pratiti najnovija zbivanja u području tehnologije s ciljem poboljšanja zaštite zdravlja i sigurnosti radnika.

(8) Moraju se poduzeti preventivne mjere u svrhu zaštite zdravlja i sigurnosti radnika izloženih biološkom agensu.

(9) Ova Direktiva predstavlja praktični doprinos stvaranju socijalne dimenzije unutarnjeg tržišta.

(10) U skladu s Odlukom Vijeća 74/325/EEZSL L 185, 9.7.1974., str. 15 . Odluka kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 1994. , Komisija se mora konzultirati sa Savjetodavnim odborom za sigurnost, higijenu i zaštitu zdravlja na radu s ciljem formuliranja prijedloga u ovom području. Na isti je način konzultiran u vezi s formuliranjem prijedloga za direktive Vijeća koje su uklopljene u ovu Direktivu.

(11) Ova Direktiva ne dovodi u pitanje obveze država članica glede rokova za prijenos utvrđenih u Prilogu VIII. dijelu B,

U svrhu ove Direktive:

(a) biološki agensi znači mikroorganizmi, uključujući one koji su bili genetski modificirani, stanične kulture i čovječji endoparaziti, koji mogu uzrokovati bilo kakvu zarazu, alergiju ili trovanje;

(b) mikroorganizam znači mikrobiološki stanični ili nestanični entitet koji se može razmnožavati ili prenositi genetski materijal;

(c) stanična kultura znači rast stanica in vitro , dobivenih iz višestaničnih organizama.

Biološka sredstva razvrstana su u četiri rizične skupine s obzirom na njihovu razinu rizika od zaraze:

Mišljenje Europskog parlamenta od 13. lipnja 2000. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 17. srpnja 2000.

Članak 1. Članak 1. Cilj 1.Cilj ove Direktive zaštita je radnika od rizika za njihovo zdravlje i sigurnost, uključujući prevenciju takvih rizika, do kojih dolazi ili bi moglo doći zbog izlaganja biološkim agensima na radu. Ona određuje posebne minimalne odredbe u ovom području. 2.Direktiva 89/391/EEZ u potpunosti se primjenjuje na cijelo područje iz stavka 1., ne dovodeći u pitanje strože i/ili posebne odredbe sadržane u ovoj Direktivi. 3.Ova Direktiva primjenjuje se ne dovodeći u pitanje odredbe Direktive Vijeća 90/219/EEZDirektiva Vijeća 90/219/EEZ od 23. travnja 1990. o ograničenoj uporabi genetski modificiranih mikroorganizama (SL L 117, 8.5.1990., str. 1. ). Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 98/81/EZ (SL L 330, 5.12.1998., str. 13. ). i Direktive Vijeća 90/220/EECDirektiva Vijeća 90/220/EEZ od 23. travnja 1990. o namjernom ispuštanju genetski modificiranih organizama u okoliš (SL L 117, 8.5.1990., str. 15. ). Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 97/35/EZ (SL L 169, 27.6.1997., str. 72. ). .

Članak 2. Članak 2. Definicije

Članak 3. Članak 3. Opseg – Određivanje i procjena rizika 1.Ova Direktiva primjenjuje se na aktivnosti u kojima su radnici izloženi ili bi mogli biti izloženi biološkim agensima zbog svog posla. 2.U slučaju bilo kakve aktivnosti koja vjerojatno uključuje rizik od izlaganja biološkim agensima, mora se utvrditi priroda, stupanj i trajanje izloženosti radnika da bi se omogućila procjena bilo kakvog rizika za zdravlje ili sigurnost radnika i odredile potrebne mjere. U slučaju aktivnosti koje uključuju izloženost više skupina bioloških agensa, rizik se procjenjuje na temelju opasnosti koju predstavljaju svi prisutni opasni biološki agensi. Procjena se mora obnavljati i redovito i u svakom slučaju kad dođe do promjene uvjeta koji mogu utjecati na izloženost radnika biološkim agensima. Poslodavac mora nadležnim tijelima na njihov zahtjev dati na uvid informacije korištene u izradi procjene. 3.Procjena iz stavka 2. provodi se na temelju svih raspoloživih informacija, uključujući: (a) klasifikaciju bioloških agensa koji su opasni za zdravlje ljudi ili bi to mogli biti, kako je navedeno u članku 18.;(b) preporuke nadležnog tijela koje ukazuju na to da se biološki agens mora nadzirati radi zaštite zdravlja radnika kad su radnici zbog svog posla izloženi ili bi mogli biti izloženi takvom biološkom agensu;(c) informacije o bolestima koje mogu biti posljedica rada radnika;(d) moguće alergijske ili toksične učinke zbog rada radnika;(e) poznavanje bolesti za koju se utvrdi da radnik od nje boluje i koja je izravno povezana s njegovim poslom.

Članak 4. Članak 4. Primjena raznih članaka u vezi s procjenom rizika 1.Ako rezultati procjene iz članka 3. pokažu da se radi o izloženosti i/ili mogućoj izloženosti biološkom agensu iz skupine 1. bez utvrđenog zdravstvenog rizika za radnike, članci 5. do 17. i članak 19. ne primjenjuju se. Međutim, mora se poštovati točka 1. Priloga VI. 2.Ako rezultati procjene iz članka 3. pokažu da aktivnost ne uključuje obvezan rad s biološkim agensom ili njegove uporabe, ali može dovesti do izloženosti radnika biološkom agensu, kao tijekom aktivnosti za koje je dan indikativan popis u Prilogu I., primjenjivat će se članci 5., 7., 8., 10., 11., 12., 13. i 14., osim ako rezultati procjene iz članka 3. pokažu da to nije potrebno.

Članak 5. Članak 5. Zamjena

Članak 6. Članak 6. Smanjenje rizika 1.Kada rezultati procjene iz članka 3. pokažu rizik za zdravlje ili sigurnost radnika, izlaganje radnika mora se spriječiti. 2.Kada to tehnički nije izvedivo, s obzirom na aktivnost i procjenu rizika iz članka 3., rizik od izlaganja mora se smanjiti na tako nisku razinu koja je potrebna da bi se primjereno zaštitili zdravlje i sigurnost dotičnih radnika, posebno sljedećim mjerama koje se moraju primijeniti s obzirom na rezultate procjene iz članka 3.: (a) smanjivanjem na što manju mjeru broja radnika koji su izloženi ili koji bi mogli biti izloženi;(b) osmišljavanjem radnih postupaka i tehničkim mjerama kontrole s ciljem sprečavanja ili smanjivanja ispuštanja bioloških agensa u radni prostor;(c) skupnim mjerama zaštite i/ili, gdje se izlaganje ne može izbjeći na drugi način, pojedinačnim mjerama zaštite;(d) higijenskim mjerama koje su kompatibilne s ciljem sprečavanja ili smanjivanja nenamjernog prijenosa ili ispuštanja biološkog agensa s mjesta rada;(e) primjenom znaka za biološku opasnost opisanog u Prilogu II. i ostalih odgovarajućih znakova upozorenja;(f) izradom planova za rješavanje nesreća koje uključuju biološke agense;(g) prema potrebi i kada je to tehnički izvedivo, ispitivanjem prisutnosti bioloških agensa korištenih na radu izvan primarne fizičke izolacije;(h) sredstvima sigurnog sakupljanja, skladištenja i odlaganja otpada od strane radnika korištenjem sigurnih i raspoznatljivih posuda, nakon odgovarajuće obrade otpada tamo gdje je potrebna;(i) propisivanjem mjera za sigurno rukovanje i prijenos bioloških agensa unutar mjesta rada.

Članak 7. Članak 7. Informacije za nadležna tijela 1.Kada rezultati procjene iz članka 3. pokažu rizik za zdravlje ili sigurnost radnika, poslodavci moraju nadležnim tijelima inspekcije na zahtjev dati na uvid odgovarajuće informacije o: (a) rezultatima procjene;(b) aktivnostima pri kojima su radnici bili izloženi ili bi mogli biti izloženi biološkim agensima;(c) broju izloženih radnika;(d) imenu i stručnosti osobe odgovorne za sigurnost i zdravlje na radu;(e) poduzetim sigurnosnim i preventivnim mjerama, uključujući radne postupke i metode;(f) planu za hitne slučajeve za zaštitu radnika od izloženosti biološkim agensima iz skupine 3. ili 4., koja može biti posljedica gubitka fizičke blokade. 2.Poslodavci odmah izvješćuju nadležna tijela o svakoj nesreći ili incidentu koji su mogli dovesti do ispuštanja biološkog agensa i uzrokovati težu zarazu i/ili bolesti kod ljudi. 3.Popis iz članka 11. i liječnička evidencija iz članka 14. moraju se u skladu s nacionalnim pravom i/ili praksom staviti na raspolaganje nadležnim tijelima u slučaju kad poduzeće obustavlja djelovanje.

Članak 8. Članak 8. Higijena i individualna zaštita 1.Poslodavci imaju obvezu, u slučaju svih aktivnosti u kojima postoji rizik za zdravlje ili sigurnost radnika zbog rada s biološkim agensima, poduzeti odgovarajuće mjere da bi osigurali da: (a) radnici ne jedu ili piju u radnim prostorima u kojima postoji rizik od kontaminacije biološkim agensima;(b) radnici imaju primjerenu zaštitnu odjeću ili drugu primjerenu odjeću;(c) radnici imaju primjerene i odgovarajuće prostore za pranje i toalete, u kojima se mogu nalaziti umivaonici za oči i/ili antiseptici za kožu;(d) se sva potrebna zaštitna oprema:pravilno čuva na točno određenom mjestu, pregledava i čisti ako je moguće prije svake primjene, a u svakom slučaju nakon nje, popravlja, ako je u kvaru, ili zamijeni prije daljnje uporabe; (e) su određeni postupci za uzimanje, rukovanje i obradu uzoraka humanog ili životinjskog porijekla. 2.Radna odjeća i zaštitna oprema, uključujući zaštitnu odjeću iz stavka 1., koja može biti kontaminirana biološkim agensima, mora se skinuti prilikom napuštanja prostora rada i, prije poduzimanja mjera iz drugog podstavka, odvojiti od ostale odjeće. Poslodavac mora osigurati dekontaminaciju i čišćenje ili prema potrebi uništavanje takve odjeće. 3.Radnici ne smiju snositi troškove mjera navedenih u stavcima 1. i 2.

Članak 9. Članak 9. Informiranje i osposobljavanje radnika 1.Poslodavac poduzima odgovarajuće mjere da bi osigurao da radnici i/ili predstavnici radnika u poduzeću ili ustanovi dobiju dovoljno i odgovarajuće obrazovanje, na temelju raspoloživih informacija, a posebno u obliku informiranja i uputa, o: (a) mogućem zdravstvenom riziku;(b) sigurnosnim mjerama koje se moraju poduzeti da bi se izbjeglo izlaganje;(c) higijenskim zahtjevima;(d) nošenju i uporabi zaštitne opreme i odjeće;(e) koracima koje radnici moraju poduzeti u slučaju incidenata i njihovom sprečavanju. 2.Osposobljavanje se: (a) obavlja na početku rada koji uključuje doticaj s biološkim agensima;(b) prilagođava tako da se uzmu u obzir novi rizici ili izmijenjeni rizici; i(c) prema potrebi periodično ponavlja.

1. biološki agens iz skupine 1. je onaj za koji nije vjerojatno da će uzrokovati bolest kod ljudi;

Članak 10. Članak 10. Obavješćivanje radnika u pojedinim slučajevima 1.Poslodavci na radnom mjestu moraju osigurati pisane upute te, ako je primjereno, istaknuti obavijesti koje moraju barem sadržavati postupak koji treba slijediti u slučaju: (a) ozbiljne nesreće ili incidenta koji uključuje rukovanje biološkim agensom;(b) rukovanje biološkim agensom iz skupine 4. 2.Radnici o svakoj nesreći ili incidentu koji uključuje biološki agens moraju odmah obavijestiti odgovornu osobu ili osobu koja je odgovorna za zaštitu sigurnosti i zdravlja na radu. 3.Poslodavci odmah izvješćuju radnike i/ili povjerenike radnika za zaštitu na radu o svakoj nesreći ili incidentu koji su mogli dovesti do ispuštanja biološkog agensa i uzrokovati težu zarazu i/ili bolest kod ljudi. Osim toga, kada se dogodi ozbiljna nesreća ili incident, poslodavci moraju što prije obavijestiti radnike i/ili povjerenike radnika za zaštitu na radu u poduzeću ili ustanovi o njegovim uzrocima i mjerama koje su poduzete ili se moraju poduzeti da bi se ispravilo takvo stanje. 4.Svaki radnik ima pristup informacijama iz evidencije iz članka 11. koje se odnose na njega osobno. 5.Radnici i/ili povjerenici radnika za zaštitu na radu u poduzeću ili ustanovi moraju imati pristup anonimnim skupnim informacijama. 6.Poslodavci radnicima i/ili njihovim povjerenicima za zaštitu na radu na njihov zahtjev daju informacije predviđene člankom 7. stavkom 1.

Članak 11. Članak 11. Evidencija izloženih radnika 1.Poslodavci vode evidenciju radnika izloženih biološkim agensima skupine 3. i/ili 4., u kojoj se navodi vrsta posla i, kad god je to moguće, biološki agens kojemu su radnici bili izloženi, kao i evidenciju izlaganja, nesreća i incidenata, ako ih je bilo. 2.Evidencija navedena u stavku 1. mora se čuvati najmanje 10 godina po završetku izloženosti u skladu s nacionalnim pravom i/ili praksom. U slučaju izlaganja koje može dovesti do zaraza: (a) biološkim agensima za koje se zna da mogu prouzročiti dugotrajnu ili latentnu zarazu;(b) koje se prema postojećim saznanjima ne mogu dijagnosticirati dok se bolest mnogo godina kasnije ne razvije;(c) koje imaju posebno dugo razdoblje inkubacije prije razvoja bolesti;(d) koje dovode do bolesti koje se unatoč liječenju ponovo javljaju tijekom duljeg razdoblja; ili(e) koje mogu imati ozbiljne dugoročne posljedice, evidencija se mora čuvati u odgovarajućem periodu do 40 godina nakon zadnjeg poznatog izlaganja. 3.Liječnik iz članka 14. i/ili nadležno tijelo za sigurnost i zdravlje na radu te bilo koja druga osoba odgovorna za sigurnost i zdravlje na radu imaju pristup evidenciji navedenoj u stavku 1.

Članak 12. Članak 12. Savjetovanje s radnicima i njihovo sudjelovanje

Članak 13. Članak 13. Obavještavanje nadležnih tijela 1.O prvoj uporabi bioloških agensa skupina 2., 3. i 4. moraju se prethodno izvijestiti nadležna tijela inspekcije: (a) bioloških agensa skupine 2.;(b) bioloških agensa skupine 3.;(c) bioloških agensa skupine 4. Obavijest se šalje najmanje 30 dana prije početka rada. U skladu sa stavkom 2., prethodna obavijest mora se poslati i o prvoj uporabi svakog sljedećeg biološkog agensa skupine 4. i svakog sljedećeg novog biološkog agensa skupine 3., kada poslodavac sam privremeno klasificira taj biološki agens. 2.Laboratoriji koji vrše dijagnostičke usluge u vezi s biološkim agensima skupine 4. obvezni su dati samo početnu obavijest o svojoj namjeri. 3.Ponovna obavijest mora se dati u svakom slučaju kada se dogode značajnije promjene postupaka i/ili procedura koje obavijest čine zastarjelom i koje su važne za sigurnost ili zdravlje na radu. 4.Obavijest iz stavaka 1., 2. i 3. uključuje: (a) ime i adresu tvrtke i/ili ustanove;(b) ime i stručnost osobe koja je odgovorna za zaštitu na radu;(c) rezultate procjene iz članka 3.;(d) vrstu biološkog agensa;(e) predviđene zaštitne i preventivne mjere.

Članak 14. Članak 14. Zdravstveni nadzor 1.U skladu s nacionalnim pravom i praksom države članice određuju provođenje odgovarajućeg zdravstvenog nadzora radnika u čijem slučaju rezultati procjene iz članka 3. ukazuju na rizik za zdravlje ili sigurnost. 2.Plan iz stavka 1. je takav da svakom radniku prema potrebi omogućuje relevantni zdravstveni nadzor: (a) prije izlaganja;(b) u redovnim razmacima nakon izlaganja. Njime se omogućuje izravna provedba individualnih i skupnih higijenskih mjera. 3.Procjenom iz članka 3. moraju se navesti oni radnici za koje mogu biti zatražene posebne mjere zaštite. Kad je to potrebno, djelotvorna cjepiva moraju biti dana onim radnicima koji još nisu imuni na biološki agens kojem jesu ili kojem bi mogli biti izloženi. Kada poslodavci osiguraju cjepiva, moraju voditi računa o preporučenom kodeksu djelovanja određenom u Prilogu VII. Ako se otkrije da neki radnik ima zarazu i/ili bolest za koju se sumnja da je posljedica izlaganja, liječnik ili tijelo nadležno za zdravstveni nadzor radnika ponudit će takav nadzor ostalim radnicima koji su bili izloženi na sličan način. U tom se slučaju mora ponoviti procjena rizika od izlaganja u skladu s člankom 3. 4.Kada se provodi zdravstveni nadzor, osobna zdravstvena evidencija mora se, u skladu s nacionalnim zakonima i praksom, čuvati najmanje 10 godina po završetku izloženosti. U posebnim slučajevima iz članka 11. stavka 2. drugog podstavka, osobna zdravstvena evidencija mora se čuvati u odgovarajućem dužem periodu do 40 godina po završetku posljednjeg poznatog izlaganja. 5.Liječnik ili tijelo ovlašteno za zdravstveni nadzor predlažu bilo koje zaštitne ili preventivne mjere koje se moraju poduzeti pojedinačno za svakog radnika. 6.Radnici moraju dobiti informacije i savjete o svakom zdravstvenom nadzoru kojem su podvrgnuti po završetku izloženosti. 7.U skladu s nacionalnim pravom i/ili praksom: (a) radnici imaju pristup rezultatima zdravstvenog nadzora koji se odnose na njih; i(b) dotični radnici ili poslodavac mogu zatražiti reviziju rezultata zdravstvenog nadzora. 8.Praktične preporuke za zdravstveni nadzor radnika dane su u Prilogu IV. 9.Svi slučajevi bolesti ili smrti za koje je u skladu s nacionalnim zakonima i/ili praksom utvrđeno da su rezultat profesionalne izloženosti biološkim agensima prijavljuju se nadležnim vlastima.

Članak 15. Članak 15. Zdravstvene i veterinarske ustanove, osim dijagnostičkih laboratorija 1.U svrhu procjene iz članka 3. posebna pozornost mora se posvetiti: (a) nesigurnosti u pogledu prisutnosti bioloških agensa kod pacijenata ili životinja, i od njih uzetih materijala i uzoraka;(b) opasnosti koju predstavljaju biološki agensi za koje se zna ili se sumnja da su prisutni kod pacijenata ili životinja te od njih uzetih materijala i uzoraka;(c) rizicima koje predstavlja sama vrsta posla. 2.U objektima zdravstvenih i veterinarskih ustanova poduzimaju se odgovarajuće mjere da bi se zaštitilo zdravlje i sigurnost dotičnih radnika. Te mjere posebno uključuju: (a) utvrđivanje odgovarajućih postupaka dekontaminacije i dezinfekcije; te(b) provođenje postupaka koji omogućuju rukovanje kontaminiranim otpadom i njegovo odlaganje bez rizika. 3.U prostorima za izolaciju u kojima se nalaze pacijenti ili životinje koji su zaraženi ili za koje se sumnja da su zaraženi biološkim agensima skupine 3. ili 4., moraju se izabrati mjere izolacije između onih navedenih u Prilogu V. stupcu A da bi se rizik od zaraze smanjio na najmanju moguću mjeru.

Članak 16. Članak 16. Posebne mjere za industrijske postupke, laboratorije i prostorije za životinje 1.U laboratorijima, uključujući dijagnostičke laboratorije, kao i u prostorima s laboratorijskim životinjama koje su namjerno zaražene biološkim agensima skupine 2., 3. ili 4., ili za koje se sumnja da su nositelji takvih agensa, moraju se poduzeti sljedeće mjere: (a) laboratoriji čiji rad uključuje rukovanje biološkim agensima skupine 2., 3. ili 4., za istraživanje, razvoj, obrazovanje ili dijagnostiku‚ moraju odrediti mjere izolacije u skladu s Prilogom V. da bi se rizik od zaraze smanjio na najmanju moguću mjeru;(b) na temelju procjene iz članka 3. i nakon utvrđivanja razine fizičke izolacije koja je potrebna za biološke agense u skladu sa stupnjem rizika, određuju se mjere u skladu s Prilogom V.Aktivnosti koje uključuju rukovanje biološkim agensom moraju se vršiti: samo u radnim prostorima koji odgovaraju najmanje 2. stupnju izolacije, za biološki agens iz skupine 2., samo u radnim prostorima koji odgovaraju najmanje 3. stupnju izolacije, za biološki agens iz skupine 3., samo u radnim prostorima koji odgovaraju najmanje 4. stupnju izolacije, za biološki agens iz skupine 4.; (c) laboratoriji u kojima se radi s materijalima kod kojih nije sigurna prisutnost bioloških agensa koji mogu uzrokovati bolesti kod ljudi, ali čiji cilj nije rad s biološkim agensima kao takvima (npr. njihov uzgoj ili koncentracija), moraju usvojiti barem 2. stupanj izolacije. Stupnjevi 3. ili 4. moraju se koristiti, kad je primjereno, kad se zna ili sumnja da su potrebni, osim u slučaju da smjernice nadležnih nacionalnih tijela pokažu da je u određenim slučajevima potreban niži stupanj izolacije. 2.Kod industrijskih postupaka u kojima se koriste biološki agensi skupine 2., 3. ili 4. moraju se poduzeti sljedeće mjere: (a) načela izolacije određena u drugom podstavku stavka 1. točke (b) također se moraju odnositi na industrijske postupke na temelju praktičnih mjera i odgovarajućih postupaka iz Priloga VI.;(b) u skladu s procjenom rizika povezanog s uporabom bioloških agensa skupine 2., 3. ili 4., nadležna tijela mogu odlučiti o odgovarajućim mjerama koje se moraju primijeniti kod industrijske uporabe takvih bioloških agensa. 3.Kod svih aktivnosti obuhvaćenih stavcima 1. i 2. kod kojih nije bilo moguće provesti definitivnu ocjenu biološkog agensa, ali u odnosu na koje se čini da njegova predviđena uporaba može predstavljati ozbiljan zdravstveni rizik za radnika, aktivnosti se mogu obavljati samo na radnim mjestima na kojima je stupanj izolacije najmanje 3.

Članak 17. Članak 17. Uporaba podataka

Članak 18. Članak 18. Klasifikacija bioloških agensa 1.Klasifikacija u Zajednici temelji se na definicijama iz drugog stavka članka 2., točaka 2. do 4. (skupina 2. do 4.). 2.U očekivanju klasifikacije Zajednice, države članice klasificiraju biološke agense koji predstavljaju ili mogu predstavljati opasnost za zdravlje ljudi na temelju definicije iz drugog stavka članka 2., točaka 2. do 4. (skupina 2. do 4.). 3.Ako se biološki agens koji se mora procijeniti ne može jasno klasificirati niti u jednu od skupina definiranih u drugom stavku članka 2., on se mora klasificirati u skupinu s najvećim rizikom među alternativama.

Članak 19. Članak 19. Prilozi

2. biološki agens iz skupine 2. je onaj koji može uzrokovati bolest kod ljudi i mogao bi biti opasan za radnike; nije vjerojatno da će se raširiti u okolinu; obično postoji djelotvorna profilaksa ili liječenje;

Članak 20. Članak 20. Obavješćivanje Komisije

Članak 21. Članak 21. Stavljanje izvan snage

Članak 22. Članak 22. Stupanje na snagu

Članak 23. Članak 23. Adresati

3. biološki agens iz skupine 3. je onaj koji može uzrokovati tešku bolest kod ljudi i predstavlja ozbiljnu opasnost za radnike; može predstavljati rizik od širenja u okolinu, ali obično postoji djelotvorna profilaksa ili liječenje;

4. biološki agens iz skupine 4. je onaj koji uzrokuje tešku bolest kod ljudi i predstavlja ozbiljnu opasnost za radnike; može predstavljati veliki rizik od širenja u okolinu; obično nema djelotvorne profilakse ili liječenja.

Ova Direktiva primjenjuje se na aktivnosti u kojima su radnici izloženi ili bi mogli biti izloženi biološkim agensima zbog svog posla.

U slučaju bilo kakve aktivnosti koja vjerojatno uključuje rizik od izlaganja biološkim agensima, mora se utvrditi priroda, stupanj i trajanje izloženosti radnika da bi se omogućila procjena bilo kakvog rizika za zdravlje ili sigurnost radnika i odredile potrebne mjere.

U slučaju aktivnosti koje uključuju izloženost više skupina bioloških agensa, rizik se procjenjuje na temelju opasnosti koju predstavljaju svi prisutni opasni biološki agensi.

Procjena se mora obnavljati i redovito i u svakom slučaju kad dođe do promjene uvjeta koji mogu utjecati na izloženost radnika biološkim agensima.

Poslodavac mora nadležnim tijelima na njihov zahtjev dati na uvid informacije korištene u izradi procjene.

Procjena iz stavka 2. provodi se na temelju svih raspoloživih informacija, uključujući:

(a) klasifikaciju bioloških agensa koji su opasni za zdravlje ljudi ili bi to mogli biti, kako je navedeno u članku 18.;

(b) preporuke nadležnog tijela koje ukazuju na to da se biološki agens mora nadzirati radi zaštite zdravlja radnika kad su radnici zbog svog posla izloženi ili bi mogli biti izloženi takvom biološkom agensu;

(c) informacije o bolestima koje mogu biti posljedica rada radnika;

(d) moguće alergijske ili toksične učinke zbog rada radnika;

(e) poznavanje bolesti za koju se utvrdi da radnik od nje boluje i koja je izravno povezana s njegovim poslom.

SL L 374, 31.12.1990., str. 1 . Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 97/65/EZ (SL L 335, 6.12.1997., str. 17. ).

Ako rezultati procjene iz članka 3. pokažu da se radi o izloženosti i/ili mogućoj izloženosti biološkom agensu iz skupine 1. bez utvrđenog zdravstvenog rizika za radnike, članci 5. do 17. i članak 19. ne primjenjuju se.

Međutim, mora se poštovati točka 1. Priloga VI.

Ako rezultati procjene iz članka 3. pokažu da aktivnost ne uključuje obvezan rad s biološkim agensom ili njegove uporabe, ali može dovesti do izloženosti radnika biološkom agensu, kao tijekom aktivnosti za koje je dan indikativan popis u Prilogu I., primjenjivat će se članci 5., 7., 8., 10., 11., 12., 13. i 14., osim ako rezultati procjene iz članka 3. pokažu da to nije potrebno.

Vidjeti Prilog VIII. dio A.

Poslodavac mora izbjegavati uporabu štetnog biološkog agensa ako to dozvoljava priroda aktivnosti, zamjenjujući ga biološkim agensom koji pod uvjetima njegove uporabe i prema trenutačnim saznanjima nije opasan odnosno manje je opasan po zdravlje radnika.

SL L 183, 29.6.1989., str. 1 .

Kada rezultati procjene iz članka 3. pokažu rizik za zdravlje ili sigurnost radnika, izlaganje radnika mora se spriječiti.

Kada to tehnički nije izvedivo, s obzirom na aktivnost i procjenu rizika iz članka 3., rizik od izlaganja mora se smanjiti na tako nisku razinu koja je potrebna da bi se primjereno zaštitili zdravlje i sigurnost dotičnih radnika, posebno sljedećim mjerama koje se moraju primijeniti s obzirom na rezultate procjene iz članka 3.:

(a) smanjivanjem na što manju mjeru broja radnika koji su izloženi ili koji bi mogli biti izloženi;

(b) osmišljavanjem radnih postupaka i tehničkim mjerama kontrole s ciljem sprečavanja ili smanjivanja ispuštanja bioloških agensa u radni prostor;

(c) skupnim mjerama zaštite i/ili, gdje se izlaganje ne može izbjeći na drugi način, pojedinačnim mjerama zaštite;

(d) higijenskim mjerama koje su kompatibilne s ciljem sprečavanja ili smanjivanja nenamjernog prijenosa ili ispuštanja biološkog agensa s mjesta rada;

(e) primjenom znaka za biološku opasnost opisanog u Prilogu II. i ostalih odgovarajućih znakova upozorenja;

(f) izradom planova za rješavanje nesreća koje uključuju biološke agense;

(g) prema potrebi i kada je to tehnički izvedivo, ispitivanjem prisutnosti bioloških agensa korištenih na radu izvan primarne fizičke izolacije;

(h) sredstvima sigurnog sakupljanja, skladištenja i odlaganja otpada od strane radnika korištenjem sigurnih i raspoznatljivih posuda, nakon odgovarajuće obrade otpada tamo gdje je potrebna;

(i) propisivanjem mjera za sigurno rukovanje i prijenos bioloških agensa unutar mjesta rada.

SL L 185, 9.7.1974., str. 15 . Odluka kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 1994.

Kada rezultati procjene iz članka 3. pokažu rizik za zdravlje ili sigurnost radnika, poslodavci moraju nadležnim tijelima inspekcije na zahtjev dati na uvid odgovarajuće informacije o:

(a) rezultatima procjene;

(b) aktivnostima pri kojima su radnici bili izloženi ili bi mogli biti izloženi biološkim agensima;

(c) broju izloženih radnika;

(d) imenu i stručnosti osobe odgovorne za sigurnost i zdravlje na radu;

(e) poduzetim sigurnosnim i preventivnim mjerama, uključujući radne postupke i metode;

(f) planu za hitne slučajeve za zaštitu radnika od izloženosti biološkim agensima iz skupine 3. ili 4., koja može biti posljedica gubitka fizičke blokade.

Poslodavci odmah izvješćuju nadležna tijela o svakoj nesreći ili incidentu koji su mogli dovesti do ispuštanja biološkog agensa i uzrokovati težu zarazu i/ili bolesti kod ljudi.

Popis iz članka 11. i liječnička evidencija iz članka 14. moraju se u skladu s nacionalnim pravom i/ili praksom staviti na raspolaganje nadležnim tijelima u slučaju kad poduzeće obustavlja djelovanje.

Direktiva Vijeća 90/219/EEZ od 23. travnja 1990. o ograničenoj uporabi genetski modificiranih mikroorganizama (SL L 117, 8.5.1990., str. 1. ). Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 98/81/EZ (SL L 330, 5.12.1998., str. 13. ).

Poslodavci imaju obvezu, u slučaju svih aktivnosti u kojima postoji rizik za zdravlje ili sigurnost radnika zbog rada s biološkim agensima, poduzeti odgovarajuće mjere da bi osigurali da:

(a) radnici ne jedu ili piju u radnim prostorima u kojima postoji rizik od kontaminacije biološkim agensima;

(b) radnici imaju primjerenu zaštitnu odjeću ili drugu primjerenu odjeću;

(c) radnici imaju primjerene i odgovarajuće prostore za pranje i toalete, u kojima se mogu nalaziti umivaonici za oči i/ili antiseptici za kožu;

(d) se sva potrebna zaštitna oprema:pravilno čuva na točno određenom mjestu, pregledava i čisti ako je moguće prije svake primjene, a u svakom slučaju nakon nje, popravlja, ako je u kvaru, ili zamijeni prije daljnje uporabe;

(e) su određeni postupci za uzimanje, rukovanje i obradu uzoraka humanog ili životinjskog porijekla.

Radna odjeća i zaštitna oprema, uključujući zaštitnu odjeću iz stavka 1., koja može biti kontaminirana biološkim agensima, mora se skinuti prilikom napuštanja prostora rada i, prije poduzimanja mjera iz drugog podstavka, odvojiti od ostale odjeće.

Poslodavac mora osigurati dekontaminaciju i čišćenje ili prema potrebi uništavanje takve odjeće.

Radnici ne smiju snositi troškove mjera navedenih u stavcima 1. i 2.

Direktiva Vijeća 90/220/EEZ od 23. travnja 1990. o namjernom ispuštanju genetski modificiranih organizama u okoliš (SL L 117, 8.5.1990., str. 15. ). Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 97/35/EZ (SL L 169, 27.6.1997., str. 72. ).

pravilno čuva na točno određenom mjestu,

pregledava i čisti ako je moguće prije svake primjene, a u svakom slučaju nakon nje,

popravlja, ako je u kvaru, ili zamijeni prije daljnje uporabe;

Poslodavac poduzima odgovarajuće mjere da bi osigurao da radnici i/ili predstavnici radnika u poduzeću ili ustanovi dobiju dovoljno i odgovarajuće obrazovanje, na temelju raspoloživih informacija, a posebno u obliku informiranja i uputa, o:

(a) mogućem zdravstvenom riziku;

(b) sigurnosnim mjerama koje se moraju poduzeti da bi se izbjeglo izlaganje;

(c) higijenskim zahtjevima;

(d) nošenju i uporabi zaštitne opreme i odjeće;

(e) koracima koje radnici moraju poduzeti u slučaju incidenata i njihovom sprečavanju.

Osposobljavanje se:

(a) obavlja na početku rada koji uključuje doticaj s biološkim agensima;

(b) prilagođava tako da se uzmu u obzir novi rizici ili izmijenjeni rizici; i

(c) prema potrebi periodično ponavlja.

Poslodavci na radnom mjestu moraju osigurati pisane upute te, ako je primjereno, istaknuti obavijesti koje moraju barem sadržavati postupak koji treba slijediti u slučaju:

(a) ozbiljne nesreće ili incidenta koji uključuje rukovanje biološkim agensom;

(b) rukovanje biološkim agensom iz skupine 4.

Radnici o svakoj nesreći ili incidentu koji uključuje biološki agens moraju odmah obavijestiti odgovornu osobu ili osobu koja je odgovorna za zaštitu sigurnosti i zdravlja na radu.

Poslodavci odmah izvješćuju radnike i/ili povjerenike radnika za zaštitu na radu o svakoj nesreći ili incidentu koji su mogli dovesti do ispuštanja biološkog agensa i uzrokovati težu zarazu i/ili bolest kod ljudi.

Osim toga, kada se dogodi ozbiljna nesreća ili incident, poslodavci moraju što prije obavijestiti radnike i/ili povjerenike radnika za zaštitu na radu u poduzeću ili ustanovi o njegovim uzrocima i mjerama koje su poduzete ili se moraju poduzeti da bi se ispravilo takvo stanje.

Svaki radnik ima pristup informacijama iz evidencije iz članka 11. koje se odnose na njega osobno.

Radnici i/ili povjerenici radnika za zaštitu na radu u poduzeću ili ustanovi moraju imati pristup anonimnim skupnim informacijama.

Poslodavci radnicima i/ili njihovim povjerenicima za zaštitu na radu na njihov zahtjev daju informacije predviđene člankom 7. stavkom 1.

Poslodavci vode evidenciju radnika izloženih biološkim agensima skupine 3. i/ili 4., u kojoj se navodi vrsta posla i, kad god je to moguće, biološki agens kojemu su radnici bili izloženi, kao i evidenciju izlaganja, nesreća i incidenata, ako ih je bilo.

Evidencija navedena u stavku 1. mora se čuvati najmanje 10 godina po završetku izloženosti u skladu s nacionalnim pravom i/ili praksom.

U slučaju izlaganja koje može dovesti do zaraza:

(a) biološkim agensima za koje se zna da mogu prouzročiti dugotrajnu ili latentnu zarazu;

(b) koje se prema postojećim saznanjima ne mogu dijagnosticirati dok se bolest mnogo godina kasnije ne razvije;

(c) koje imaju posebno dugo razdoblje inkubacije prije razvoja bolesti;

(d) koje dovode do bolesti koje se unatoč liječenju ponovo javljaju tijekom duljeg razdoblja; ili

(e) koje mogu imati ozbiljne dugoročne posljedice, evidencija se mora čuvati u odgovarajućem periodu do 40 godina nakon zadnjeg poznatog izlaganja.

Liječnik iz članka 14. i/ili nadležno tijelo za sigurnost i zdravlje na radu te bilo koja druga osoba odgovorna za sigurnost i zdravlje na radu imaju pristup evidenciji navedenoj u stavku 1.

Savjetovanje s radnicima i njihovo sudjelovanje i/ili njihovih povjerenika za zaštitu na radu u vezi s pitanjima obuhvaćenim ovom Direktivom obavlja se u skladu s člankom 11. Direktive 89/391/EEZ.

O prvoj uporabi bioloških agensa skupina 2., 3. i 4. moraju se prethodno izvijestiti nadležna tijela inspekcije:

(a) bioloških agensa skupine 2.;

(b) bioloških agensa skupine 3.;

(c) bioloških agensa skupine 4.

Obavijest se šalje najmanje 30 dana prije početka rada.

U skladu sa stavkom 2., prethodna obavijest mora se poslati i o prvoj uporabi svakog sljedećeg biološkog agensa skupine 4. i svakog sljedećeg novog biološkog agensa skupine 3., kada poslodavac sam privremeno klasificira taj biološki agens.

Laboratoriji koji vrše dijagnostičke usluge u vezi s biološkim agensima skupine 4. obvezni su dati samo početnu obavijest o svojoj namjeri.

Ponovna obavijest mora se dati u svakom slučaju kada se dogode značajnije promjene postupaka i/ili procedura koje obavijest čine zastarjelom i koje su važne za sigurnost ili zdravlje na radu.

Obavijest iz stavaka 1., 2. i 3. uključuje:

(a) ime i adresu tvrtke i/ili ustanove;

(b) ime i stručnost osobe koja je odgovorna za zaštitu na radu;

(c) rezultate procjene iz članka 3.;

(d) vrstu biološkog agensa;

(e) predviđene zaštitne i preventivne mjere.

U skladu s nacionalnim pravom i praksom države članice određuju provođenje odgovarajućeg zdravstvenog nadzora radnika u čijem slučaju rezultati procjene iz članka 3. ukazuju na rizik za zdravlje ili sigurnost.

Plan iz stavka 1. je takav da svakom radniku prema potrebi omogućuje relevantni zdravstveni nadzor:

(a) prije izlaganja;

(b) u redovnim razmacima nakon izlaganja.

Njime se omogućuje izravna provedba individualnih i skupnih higijenskih mjera.

Procjenom iz članka 3. moraju se navesti oni radnici za koje mogu biti zatražene posebne mjere zaštite.

Kad je to potrebno, djelotvorna cjepiva moraju biti dana onim radnicima koji još nisu imuni na biološki agens kojem jesu ili kojem bi mogli biti izloženi.

Kada poslodavci osiguraju cjepiva, moraju voditi računa o preporučenom kodeksu djelovanja određenom u Prilogu VII.

Ako se otkrije da neki radnik ima zarazu i/ili bolest za koju se sumnja da je posljedica izlaganja, liječnik ili tijelo nadležno za zdravstveni nadzor radnika ponudit će takav nadzor ostalim radnicima koji su bili izloženi na sličan način.

U tom se slučaju mora ponoviti procjena rizika od izlaganja u skladu s člankom 3.

Kada se provodi zdravstveni nadzor, osobna zdravstvena evidencija mora se, u skladu s nacionalnim zakonima i praksom, čuvati najmanje 10 godina po završetku izloženosti.

U posebnim slučajevima iz članka 11. stavka 2. drugog podstavka, osobna zdravstvena evidencija mora se čuvati u odgovarajućem dužem periodu do 40 godina po završetku posljednjeg poznatog izlaganja.

Liječnik ili tijelo ovlašteno za zdravstveni nadzor predlažu bilo koje zaštitne ili preventivne mjere koje se moraju poduzeti pojedinačno za svakog radnika.

Radnici moraju dobiti informacije i savjete o svakom zdravstvenom nadzoru kojem su podvrgnuti po završetku izloženosti.

U skladu s nacionalnim pravom i/ili praksom:

(a) radnici imaju pristup rezultatima zdravstvenog nadzora koji se odnose na njih; i

(b) dotični radnici ili poslodavac mogu zatražiti reviziju rezultata zdravstvenog nadzora.

Praktične preporuke za zdravstveni nadzor radnika dane su u Prilogu IV.

Svi slučajevi bolesti ili smrti za koje je u skladu s nacionalnim zakonima i/ili praksom utvrđeno da su rezultat profesionalne izloženosti biološkim agensima prijavljuju se nadležnim vlastima.

U svrhu procjene iz članka 3. posebna pozornost mora se posvetiti:

(a) nesigurnosti u pogledu prisutnosti bioloških agensa kod pacijenata ili životinja, i od njih uzetih materijala i uzoraka;

(b) opasnosti koju predstavljaju biološki agensi za koje se zna ili se sumnja da su prisutni kod pacijenata ili životinja te od njih uzetih materijala i uzoraka;

(c) rizicima koje predstavlja sama vrsta posla.

U objektima zdravstvenih i veterinarskih ustanova poduzimaju se odgovarajuće mjere da bi se zaštitilo zdravlje i sigurnost dotičnih radnika.

Te mjere posebno uključuju:

(a) utvrđivanje odgovarajućih postupaka dekontaminacije i dezinfekcije; te

(b) provođenje postupaka koji omogućuju rukovanje kontaminiranim otpadom i njegovo odlaganje bez rizika.

U prostorima za izolaciju u kojima se nalaze pacijenti ili životinje koji su zaraženi ili za koje se sumnja da su zaraženi biološkim agensima skupine 3. ili 4., moraju se izabrati mjere izolacije između onih navedenih u Prilogu V. stupcu A da bi se rizik od zaraze smanjio na najmanju moguću mjeru.

U laboratorijima, uključujući dijagnostičke laboratorije, kao i u prostorima s laboratorijskim životinjama koje su namjerno zaražene biološkim agensima skupine 2., 3. ili 4., ili za koje se sumnja da su nositelji takvih agensa, moraju se poduzeti sljedeće mjere:

(a) laboratoriji čiji rad uključuje rukovanje biološkim agensima skupine 2., 3. ili 4., za istraživanje, razvoj, obrazovanje ili dijagnostiku‚ moraju odrediti mjere izolacije u skladu s Prilogom V. da bi se rizik od zaraze smanjio na najmanju moguću mjeru;

(b) na temelju procjene iz članka 3. i nakon utvrđivanja razine fizičke izolacije koja je potrebna za biološke agense u skladu sa stupnjem rizika, određuju se mjere u skladu s Prilogom V.Aktivnosti koje uključuju rukovanje biološkim agensom moraju se vršiti: samo u radnim prostorima koji odgovaraju najmanje 2. stupnju izolacije, za biološki agens iz skupine 2., samo u radnim prostorima koji odgovaraju najmanje 3. stupnju izolacije, za biološki agens iz skupine 3., samo u radnim prostorima koji odgovaraju najmanje 4. stupnju izolacije, za biološki agens iz skupine 4.;

(c) laboratoriji u kojima se radi s materijalima kod kojih nije sigurna prisutnost bioloških agensa koji mogu uzrokovati bolesti kod ljudi, ali čiji cilj nije rad s biološkim agensima kao takvima (npr. njihov uzgoj ili koncentracija), moraju usvojiti barem 2. stupanj izolacije. Stupnjevi 3. ili 4. moraju se koristiti, kad je primjereno, kad se zna ili sumnja da su potrebni, osim u slučaju da smjernice nadležnih nacionalnih tijela pokažu da je u određenim slučajevima potreban niži stupanj izolacije.

Kod industrijskih postupaka u kojima se koriste biološki agensi skupine 2., 3. ili 4. moraju se poduzeti sljedeće mjere:

(a) načela izolacije određena u drugom podstavku stavka 1. točke (b) također se moraju odnositi na industrijske postupke na temelju praktičnih mjera i odgovarajućih postupaka iz Priloga VI.;

(b) u skladu s procjenom rizika povezanog s uporabom bioloških agensa skupine 2., 3. ili 4., nadležna tijela mogu odlučiti o odgovarajućim mjerama koje se moraju primijeniti kod industrijske uporabe takvih bioloških agensa.

Kod svih aktivnosti obuhvaćenih stavcima 1. i 2. kod kojih nije bilo moguće provesti definitivnu ocjenu biološkog agensa, ali u odnosu na koje se čini da njegova predviđena uporaba može predstavljati ozbiljan zdravstveni rizik za radnika, aktivnosti se mogu obavljati samo na radnim mjestima na kojima je stupanj izolacije najmanje 3.

samo u radnim prostorima koji odgovaraju najmanje 2. stupnju izolacije, za biološki agens iz skupine 2.,

samo u radnim prostorima koji odgovaraju najmanje 3. stupnju izolacije, za biološki agens iz skupine 3.,

samo u radnim prostorima koji odgovaraju najmanje 4. stupnju izolacije, za biološki agens iz skupine 4.;

Komisija ima pristup informacijama iz članka 14. stavka 9. koje koristi nadležna nacionalna vlast.

Klasifikacija u Zajednici temelji se na definicijama iz drugog stavka članka 2., točaka 2. do 4. (skupina 2. do 4.).

U očekivanju klasifikacije Zajednice, države članice klasificiraju biološke agense koji predstavljaju ili mogu predstavljati opasnost za zdravlje ljudi na temelju definicije iz drugog stavka članka 2., točaka 2. do 4. (skupina 2. do 4.).

Ako se biološki agens koji se mora procijeniti ne može jasno klasificirati niti u jednu od skupina definiranih u drugom stavku članka 2., on se mora klasificirati u skupinu s najvećim rizikom među alternativama.

Isključivo tehnička prilagodba priloga s obzirom na tehnički napredak, promjene u međunarodnim propisima ili specifikacijama te nova saznanja u području bioloških agensa usvajaju se u skladu s postupkom utvrđenim člankom 17. Direktive 89/391/EEZ.

Države članice Komisiji dostavljaju odredbe nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Direktiva 90/679/EEZ, kako je izmijenjena direktivama iz Priloga VIII. dio A, ne dovodeći u pitanje obaveze država članica s obzirom na rokove za prenošenje određene u Prilogu VIII. dio B.

Upućivanja na direktivu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu IX.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica .

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU: