Odluka Vijeća od 22. srpnja 2003. o smjernicama za politiku zapošljavanja država članica (2003/578/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 128. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog KomisijePrijedlog od 8. travnja 2003. (još nije objavljeno u Službenom listu). ,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamentaMišljenje od 3. lipnja 2003. (još nije objavljeno u Službenom listu). ,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odboraMišljenje od 14. svibnja 2003. (još nije objavljeno u Službenom listu). ,

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regijaMišljenje od 3. srpnja 2003. (još nije objavljeno u Službenom listu). ,

uzimajući u obzir mišljenje Odbora za zapošljavanje,

Usvajaju se smjernice za mjere zapošljavanja država članica (smjernice za zapošljavanje), priložene ovoj Odluci Vijeća. Države članice uzimaju u obzir ove smjernice u svojim politikama zapošljavanja.

Prijedlog od 8. travnja 2003. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(1) Članak 2. Ugovora o Europskoj uniji postavlja Uniji za cilj promicanje gospodarskog i socijalnog napretka i visoku razinu zapošljavanja. Članak 125. Ugovora o osnivanju Europske zajednice predviđa da države članice i Zajednica trebaju raditi na razvoju koordinirane strategije za zapošljavanje, a posebno za promicanje kvalitetne, osposobljene i prilagodljive radne snage i tržišta rada prilagođenoga gospodarskim promjenama.

(2) Nakon izvanrednog zasjedanja Europskog vijeća o zapošljavanju 20. i 21. studenoga 1997. u Luxembourgu, rezolucija Vijeća od 15. prosinca 1997. o smjernicama za zapošljavanje za 1998.SL C 30, 28.1.1998., str. 1 . pokrenula je proces velike uočljivosti u javnosti, snažne političke opredijeljenosti i sveobuhvatnog odobravanja svih predmetnih strana.

(3) Europsko je vijeće 23. i 24. ožujka 2000. u Lisabonu utvrdilo novi strateški cilj Europske unije koji teži stvaranju Europske unije kao najkonkurentnijeg i najdinamičnijega gospodarstva svijeta, temeljenog na znanju, održivom gospodarskom rastu, što bi potaklo veći broj i kvalitetnija radna mjesta i socijalnu koheziju. U tu se svrhu Vijeće usuglasilo u pogledu sveukupnih ciljeva zapošljavanja i ciljeva zapošljavanja žena do 2010., koji su na Europskom vijeću u Stockholmu 23. i 24. ožujka 2001. dopunjeni privremenim ciljevima za siječanj 2005. i novim ciljem za razdoblje do 2010. za povećanje stope zaposlenosti starijih žena i muškaraca pri čemu uzimaju u obzir demografski izazov.

(4) Europsko je vijeće 7. , 8. i 9. prosinca 2000. u Nici odobrilo Europsku socijalnu agendu, koja navodi da je za povratak prema punoj zaposlenosti potrebna ambiciozna politika u smislu povećanja stopa zaposlenosti, smanjenja regionalnih razlika, smanjenja nejednakosti i poboljšanja kvalitete radnih mjesta.

(5) Europsko je vijeće 15. i 16. ožujka 2002. u Barceloni pozvalo na jačanje europske strategije za zapošljavanje putem ojačanog, pojednostavljenog i bolje usklađenog procesa s vremenskim okvirom do 2010. koji uključuje ciljeve Lisabonske strategije. Europsko je vijeće u Barceloni također zahtijevalo racionalizaciju procesa usklađivanja politika, sa sinkroniziranim vremenskim okvirima za donošenje širih smjernica gospodarske politike i smjernica zapošljavanja.

(6) Europsko je vijeće 20. i 21. ožujka 2003. u Bruxellesu potvrdilo da strategija zapošljavanja ima vodeću ulogu u provedbi ciljeva zapošljavanja i tržišta rada prema Lisabonskoj strategiji te da strategija zapošljavanja i opsežne smjernice gospodarske politike, koje predviđaju okvir za usklađivanje gospodarske politike u Zajednici, trebaju dosljedno djelovati. Na istom je zasjedanju Europsko vijeće pozvalo na ograničavanje broja smjernica, njihovo usmjeravanje na postizanje rezultata i podupiranje odgovarajućih ciljeva, pri čemu se državama članicama prepustilo utvrđivanje primjerenog kombiniranja mjera. 2003. godina pruža posebnu priliku za uporabu racionaliziranih ključnih instrumenata za usklađivanje politika – opsežne smjernice gospodarske politike, smjernice za zapošljavanje i strategiju unutarnjeg tržišta – i daje im novu trogodišnju perspektivu.

(7) Strategija zapošljavanja podvrgnuta je detaljnom ocjenjivanju, uključujući temeljito polugodišnje preispitivanje iz 2000. i glavnu ocjenu iskustava u prvih pet godina iz 2002. Ta je ocjena pokazala potrebu za nastavkom strategije kako bi se počele rješavati preostale strukturne slabosti kao i potrebu za rješavanjem novih izazova s kojima se suočava proširena Europska unija.

(8) Uspješna provedba Lisabonske agende zahtijeva od država članica da mjere zapošljavanja promiču na uravnotežen način tri međusobno komplementarna i podupiruća cilja ostvarenja pune zaposlenosti, kvalitete i produktivnosti na radu te socijalne kohezije i uključenosti. Ostvarivanje navedenih ciljeva zahtijeva daljnje strukturne reforme usredotočene na deset ključnih, međusobno povezanih prioriteta pri čemu posebnu pozornost treba pridavati usklađenom vođenju procesa. Reforme politika zahtijevaju pristup rodne osviještenosti kod provedbe svih mjera.

(9) Vijeće je 6. prosinca 2001. donijelo niz pokazatelja za mjerenje deset dimenzija ulaganja u kvalitetu radnog mjesta i pozvalo je da se ti pokazatelji upotrebljavaju prilikom praćenja europskih smjernica i preporuka za zapošljavanje.

(10) Aktivne i preventivne politike trebaju biti učinkovite i doprinositi ciljevima pune zaposlenosti i socijalne uključenosti te pri tom omogućiti da nezaposlene i neaktivne osobe budu konkurentne na tržištu rada i da se u njega integriraju. U tome ih trebaju podupirati suvremene ustanove tržišta rada.

(11) Države članice trebaju poticati stvaranje većeg broja novih i kvalitetnijih radnih mjesta promicanjem poduzetništva i inovativnosti u povoljnijem poslovnom okruženju. Države se članice obvezuju provoditi Europsku povelju za mala poduzeća i sudjeluju u procesu određivanja mjerila uspjeha u politici poduzetništva.

(12) Postizanje pravilne ravnoteže između fleksibilnosti i sigurnosti omogućit će ostvarivanje veće konkurentnosti poduzeća, povećati kvalitetu i produktivnost na radu te olakšati postupak prilagodbe poduzeća i radnika na gospodarske promjene. U tom je kontekstu Europsko vijeće u Barceloni i Bruxellesu posebno pozvalo na reviziju zakonodavstva u području zapošljavanja, pri čemu se poštuje uloga socijalnih partnera. Razine zdravstvenih i sigurnosnih standarda na radnom mjestu treba podići u skladu s novom strategijom Zajednice za razdoblje od 2002. do 2006. Posebnu pozornost treba usmjeriti na sektore s visokim rizikom nesreća na radu. Pristup radnika osposobljavanju ključan je element ravnoteže između fleksibilnosti i sigurnosti i treba podupirati sudjelovanje svih radnika pri čemu se uzima u obzir povrat od ulaganja za radnike, poslodavce i društvo u cjelini. Gospodarsko restrukturiranje predstavlja izazov za zapošljavanje u sadašnjim i budućim državama članicama i poziva na pozitivno upravljanje pri čemu uključuje sve odgovarajuće sudionike, uključujući i socijalne partnere.

(13) Europsko je vijeće u Barceloni pozdravilo akcijski plan Komisije o kvalifikacijama i mobilnosti i rezoluciju Vijeća od 3. lipnja 2002. o kvalifikacijama i mobilnosti kojom je pozvala Komisiju, države članice i socijalne partnere da poduzmu zatražene mjere. Bolja profesionalna i zemljopisna mobilnost i posredovanje u zapošljavanju pomoći će porastu zapošljavanja i socijalnoj koheziji uzimajući u obzir aspekte tržišta rada koji se odnose na useljavanje.

(14) Provedba povezanih i sveobuhvatnih strategija cjeloživotnog učenja presudna je za postizanje pune zaposlenosti, poboljšane kvalitete i produktivnosti na poslu i bolje socijalne kohezije. Europsko je vijeće u Barceloni pozdravilo priopćenje Komisije Stvaranje europskog prostora za cjeloživotno učenje u kojem su navedene najvažnije sastavnice strategija cjeloživotnog učenja kao što su partnerstvo, uvid u potrebu za učenjem, odgovarajući5. i 6. svibnja 2003. donijelo niz mjerila europskog prosječnog učinka u obrazovanju i osposobljavanju, od kojih su neki od značajne važnosti u kontekstu politike zapošljavanja. Europsko je vijeće u Lisabonu pozvalo na značajno povećanje ulaganja u ljudske resurse po glavi stanovnika. Vijeće predviđa dostatne poticaje za poslodavce i pojedince i preusmjeruje javne financije u korist učinkovitijeg ulaganja u ljudske resurse u područjima učenja.

(15) Potrebna je odgovarajuća ponuda radne snage radi suočavanja s demografskim izazovima, potpore gospodarskom rastu, promicanja pune zaposlenosti i potpore održivosti sustava socijalne zaštite. Zajedničko izvješće Komisije i Vijeća pod naslovom Povećanje ponude radne snage i promicanje aktivnog starenja koje je Vijeće usvojilo 7. ožujka 2002. dolazi do zaključka da je za to potreban razvoj sveobuhvatnih nacionalnih strategija temeljenih na pristupu životnog ciklusa. Mjere trebaju iskoristiti mogućnost zapošljavanja svih kategorija osoba. Europsko se vijeće u Barceloni usuglasilo da se Europska unija treba zalagati da se do 2010. prosječna starosna dob izlaska iz radne snage poveća za 5 godina. Ta je dob za 2001. procijenjena na 59,9 godina.

(16) Razlike između spolova na tržištu rada potrebno je postupno ukloniti ako Europska unija želi ostvariti punu zaposlenost, povećati kvalitetu na radu i promicati socijalnu uključenost i koheziju. To s jedne strane zahtijeva pristup rodne osviještenosti i s druge strane specifične mjere za stvaranje uvjeta koji ženama i muškarcima omogućavanju ulazak, ponovni ulazak i ostanak na tržištu rada. Europsko se vijeće u Barceloni usuglasilo da države članice trebaju do 2010. predvidjeti skrb za djecu za najmanje 90 % djece između tri godine starosti i školske dobi te za najmanje 33 % djece mlađe od tri godine. Potrebno se suočiti s uzrocima jaza između spolova kod nezaposlenosti i plaća te kao rezultat ispuniti ciljeve za uklanjanje tog jaza bez dovođenja u pitanje načela razlikovanja plaća prema produktivnosti i stanju na tržištu rada.

(17) Učinkovita integracija na tržište rada osoba koje se nalaze u nepovoljnom položaju stvorit će povećanu socijalnu uključenost, stope zaposlenosti i poboljšati održivost sustava socijalne zaštite. Politika se treba suočiti s diskriminacijom, predvidjeti individualiziran pristup potrebama pojedinaca i stvoriti primjerene mogućnosti zapošljavanja na način pružanja potpore poslodavcima pri zapošljavanju. Odluka Vijeća 2001/903/EZSL L 335, 19.12.2001., str. 15 . od 3. prosinca 2001. proglasila je 2003. kao Europsku godinu osoba s invaliditetom. Pristup tržištu radne snage glavni je prioritet u odnosu na osobe s invaliditetom kojih se u Europskoj uniji procjenjuje na 37 milijuna i od kojih su mnogi sposobni za rad i žele raditi.

(18) Radi poboljšanja mogućnosti pune zaposlenosti i socijalne kohezije, ravnoteža između dohotka od rada i dohotka od nezaposlenosti ili neaktivnosti treba biti takva da potiče ljude da ulaze, ponovno ulaze ili ostaju na tržištu rada te da podupire stvaranje radnih mjesta.

(19) Neprijavljeni rad podrazumijeva svaku plaćenu djelatnost koja je po svojoj prirodi zakonita, ali nije prijavljena državnim vlastima. Studije procjenjuju da je opseg neformalne ekonomije u prosjeku između 7 % do 16 % BNP-a Europske unije. Takav je rad potrebno pretvoriti u redoviti rad radi poboljšanja cjelokupnog poslovnog okruženja, kvalitete predmetnog rada, socijalne kohezije i održivosti javnih financija i sustava socijalne zaštite. Potrebno je promicati znanje o opsegu neprijavljenog rada u državama članicama i Europskoj uniji.

(20) Razlike u zaposlenosti i nezaposlenosti između regija Europske unije ostaju velike i povećavat će se nakon proširenja. One se mogu riješiti cjelovitim pristupom koji uključuju sudionike na svim razinama radi podupiranja gospodarske i socijalne kohezije uz korištenje strukturnih fondova Zajednice.

(21) Ocjena prvih pet godina strategije zapošljavanja pokazala je da je bolje vođenje ključ za njezinu buduću učinkovitost. Uspješna provedba politika zapošljavanja ovisi o partnerstvu na svim razinama, uključivanju određenog broja operativnih službi i odgovarajućim financijskim sredstvima za podupiranje provedbe smjernica za zapošljavanje. Države članice odgovorne su za učinkovitu provedbu smjernica za zapošljavanje, uključujući osiguravanje uravnoteženog rezultata na regionalnoj i lokalnoj razini.

(22) Učinkovita provedba smjernica za zapošljavanje zahtijeva aktivno sudjelovanje socijalnih partnera u svim fazama od planiranja politika do njihove provedbe. Na Socijalnom samitu od 13. prosinca 2001. socijalni su partneri izrazili potrebu za razvojem i poboljšanjem koordinacije trostranog savjetovanja. Također je dogovoreno da se sastanak Trostranog socijalnog samita za rast i zapošljavanje treba održati prije svakog proljetnog zasjedanja Europskog vijeća.

(23) Osim smjernica za zapošljavanje, države članice trebaju u cijelosti provesti šire smjernice gospodarske politike i osigurati da se njihove mjere u cijelosti usklade s održavanjem zdravih javnih financija i makroekonomske stabilnosti,

Mišljenje od 3. lipnja 2003. (još nije objavljeno u Službenom listu).

Jedini članak Jedini članak

Mišljenje od 14. svibnja 2003. (još nije objavljeno u Službenom listu).

Mišljenje od 3. srpnja 2003. (još nije objavljeno u Službenom listu).

SL C 30, 28.1.1998., str. 1 .

SL L 335, 19.12.2001., str. 15 .

ODLUČILO JE: