Uredba br. 1 o određivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici

VIJEĆE EUROPSKE EKONOMSKE ZAJEDNICE,

uzimajući u obzir članak 217. Ugovora, kojim se utvrđuje da pravila kojima se reguliraju jezici institucija Zajednice jednoglasno određuje Vijeće, ne dovodeći u pitanje odredbe sadržane u pravilima postupka Suda,

Službeni jezici i radni jezici institucija Zajednice su francuski, nizozemski, njemački i talijanski.

budući da je svaki od četiri jezika na kojima je Ugovor sastavljen priznat kao službeni jezik u jednoj ili više država članica Zajednice,

Dokumenti koje država članica ili osoba koja podliježe zakonodavstvu države članice šalje institucijama Zajednice mogu biti sastavljeni na bilo kojem od službenih jezika koji izabere pošiljatelj. Odgovor se sastavlja na istom jeziku.

Članak 1. Članak 1.

Članak 2. Članak 2.

Članak 3. Članak 3.

Članak 4. Članak 4.

Članak 5. Članak 5.

Članak 6. Članak 6.

Članak 7. Članak 7.

Članak 8. Članak 8.

Dokumenti koje institucija Zajednice šalje državi članici ili osobi koja podliježe zakonodavstvu države članice sastavljaju se na jeziku te države.

Uredbe i drugi dokumenti opće primjene sastavljaju se na četiri službena jezika.

Službeni list Zajednice objavljuje se na četiri službena jezika.

Institucije Zajednice mogu odrediti u svojem poslovniku koji će se jezici koristiti u posebnim slučajevima.

Jezici koji se koriste u postupcima Suda određeni su u njegovom poslovniku.

Ako država članica ima više od jednog službenog jezika, upotreba jezika se na zahtjev te države uređuje u skladu s općim pravilima njezinog zakonodavstva.

DONIJELO JE OVU UREDBU: