Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 130.s,

uzimajući u obzir prijedlog KomisijeSL C 247, 21.9.1988., str. 3 . i SL C 195, 3.8.1990., str. 1 . ,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamentaSL C 75, 20.3.1991., str. 12 . ,

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskoga i socijalnoga odboraSL C 31, 6.2.1991., str. 25 . ,

Za potrebe ove Direktive:

(a) očuvanje znači niz mjera potrebnih za održavanje ili obnovu prirodnih staništa i populacija vrsta divlje faune i flore u povoljnom stanju kako je određeno u točkama (e) i (i);

(b) prirodna staništa znače kopnena ili vodena područja određena geografskim, abiotičkim i biotičkim svojstvima, bilo potpuno prirodna bilo poluprirodna;

(c) prirodni stanišni tipovi od interesa Zajednice znače one tipove unutar područja navedenog u članku 2:i. kojima prijeti nestanak unutar njihovog prirodnog areala;ili ii. imaju mali prirodan areal zbog regresije ili im je područje u prirodi ograničeno;ili iii. predstavljaju istaknute primjere tipičnih karakteristika jedne ili više od pet sljedećih biogeografskih regija: alpske, atlantske, kontinentalne, makaronezijske i mediteranske. Ovakvi stanišni tipovi su navedeni ili se mogu navesti u Prilogu I.;

i. kojima prijeti nestanak unutar njihovog prirodnog areala;ili

ii. imaju mali prirodan areal zbog regresije ili im je područje u prirodi ograničeno;ili

iii. predstavljaju istaknute primjere tipičnih karakteristika jedne ili više od pet sljedećih biogeografskih regija: alpske, atlantske, kontinentalne, makaronezijske i mediteranske.

(d) prioritetni prirodni stanišni tipovi odnose se na prirodne stanišne tipove kojima prijeti nestanak, a prisutni su na području navedenom u članku 2. i za čije je očuvanje Zajednica posebno odgovorna, s obzirom na razmjere njihovog prirodnog areala koji se nalazi unutar područja navedenog u članku 2.; ovi prioritetni prirodni stanišni tipovi označeni su zvjezdicom (*) u Prilogu I.;

(e) stanje očuvanosti prirodnog staništa znači zbroj utjecaja koji djeluju na prirodno stanište i njegove tipične vrste koji biStanje očuvanosti prirodnog staništa smatra se povoljnim kad: su njegov prirodni areal i područja koja pokriva u tom arealu stabilni ili u porastu, i postoji specifična struktura i funkcije potrebne za njegovo dugoročno održavanje i vjerojatno će postojati u predvidivoj budućnosti, i stanje očuvanosti njegovih tipičnih vrsta je povoljno kako je određeno u točki (i) ;

(f) stanište vrste znači okoliš određen specifičnim abiotičkim i biotičkim čimbenicima, u kojima vrsta živi u bilo kojoj fazi svoga biološkoga ciklusa;

(g) vrste od interesa Zajednice odnose se na vrste koje su, unutar područja navedenog u članku 2:i. ugrožene, osim onih vrsta kojima je prirodni areal rubni na tom području i koje nisu ugrožene ili osjetljive u zapadnoj palearktičkoj regiji; iliii. osjetljive, odnosno smatra se vjerojatnim da će u skoroj budućnosti potpasti pod kategoriju ugroženih vrsta ako uzročni čimbenici nastave djelovati; iliiii. rijetke, odnosno s malim populacijama koje trenutačno nisu ugrožene ili osjetljive, ali rizik za to postoji. Vrste se nalaze u ograničenim geografskim područjima ili su u manjem broju raspršene na širem području; iliiv. endemske i zahtijevaju posebnu pozornost zbog posebne prirode njihovih staništa i/ili mogućeg utjecaja njihovog iskorištavanja na njihovo stanište i/ili mogućeg utjecaja njihovog iskorištavanja na njihovo stanje očuvanosti. Ovakve vrste su navedene ili se mogu navesti u Prilogu II. i/ili Prilogu IV. ili Prilogu V.;

i. ugrožene, osim onih vrsta kojima je prirodni areal rubni na tom području i koje nisu ugrožene ili osjetljive u zapadnoj palearktičkoj regiji; ili

ii. osjetljive, odnosno smatra se vjerojatnim da će u skoroj budućnosti potpasti pod kategoriju ugroženih vrsta ako uzročni čimbenici nastave djelovati; ili

iii. rijetke, odnosno s malim populacijama koje trenutačno nisu ugrožene ili osjetljive, ali rizik za to postoji. Vrste se nalaze u ograničenim geografskim područjima ili su u manjem broju raspršene na širem području; ili

iv. endemske i zahtijevaju posebnu pozornost zbog posebne prirode njihovih staništa i/ili mogućeg utjecaja njihovog iskorištavanja na njihovo stanište i/ili mogućeg utjecaja njihovog iskorištavanja na njihovo stanje očuvanosti.

(h) prioritetne vrste odnose se na vrste navedene pod točkama (g) i (i) za čije je očuvanje Zajednica posebno odgovorna s obzirom na razmjere njihovog prirodnog areala koji potpada pod područje navedeno u članku 2.; ove su prioritetne vrste označene zvjezdicom (*) u Prilogu II.;

(i) stanje očuvanosti vrste znači zbroj utjecaja koji djeluju na tu vrstu, a koji bi mogli ugroziti njezinu dugoročnu rasprostranjenost i brojnost populacija unutar područja navedenog u članku 2;Stanje očuvanosti smatra se povoljnim kad: podaci o dinamici populacije određene vrste ukazuju da će se ona dugoročno održati kao vijabilna sastavnica svog prirodnog staništa, i prirodan areal vrste se ne smanjuje niti je vjerojatno da će se smanjiti u predvidivoj budućnosti, i postoji, a vjerojatno će i dalje postojati, dovoljno veliko stanište u kojem će se populacije vrste dugoročno održati;

(j) područje znači geografski određenu površinu čija je granica jasno označena;

(k) područje od značaja za Zajednicu znači područje koje, u biogeografskoj regiji ili regijama kojima pripada, znatno doprinosi održavanju ili povratu u povoljno stanje očuvanosti prirodnog stanišnog tipa navedenog u Prilogu I. ili neke od vrsta navedenih u Prilogu II. i može također znatno doprinijeti koherentnosti mreže Natura 2000 navedene u članku 3., i/ili znatno doprinosi održavanju biološke raznolikosti unutar dotične biogeografske regije ili regija.Za široko rasprostranjene životinjske vrste, područja od značaja za Zajednicu odgovaraju mjestima unutar prirodnog areala takvih vrsta koja predstavljaju fizičke i biološke čimbenike bitne za njihov život i razmnožavanje;

(l) posebno područje očuvanja znači područje od značaja za Zajednicu koje su države članice odredile zakonskim, administrativnim i/ili ugovornim aktom, gdje se potrebne mjere očuvanja primjenjuju radi održavanja ili povrata u povoljno stanje očuvanosti prirodnih staništa i/ili populacija vrsta za koje je to područje određeno;

(m) primjerak znači bilo koju životinju ili biljku, bilo živu ili mrtvu, koja pripada nekoj od vrsta navedenih u Prilogu IV. i Prilogu V., svaki njezin dio ili derivat, kao i na ostalu robu za koju se čini, na temelju popratnog dokumenta, pakiranja, oznake ili etikete, ili na temelju svih drugih okolnosti, da su dijelovi ili derivati životinja ili biljaka tih vrsta;

(n) odbor znači odbor osnovan u skladu s člankom 20.

SL C 247, 21.9.1988., str. 3 . i SL C 195, 3.8.1990., str. 1 .

budući da očuvanje, zaštita i poboljšanje kvalitete okoliša, uključujući očuvanje prirodnih staništa i divlje faune i flore, čine bitan cilj od općeg interesa kojemu teži Zajednica, kako je navedeno u članku 130.r Ugovora;

budući da politički i akcijski program Europske zajednice za okoliš (od 1987. do 1992.)SL C 328, 7.12.1987., str. 1 . predviđa mjere u vezi s očuvanjem prirode i prirodnih resursa;

budući da ova Direktiva, čiji je glavni cilj promicanje održavanja biološke raznolikosti, uzimajući u obzir gospodarske, socijalne, kulturne i regionalne zahtjeve, doprinosi općem cilju održivog razvitka; budući da održavanje takve biološke raznolikosti u određenim slučajevima može zahtijevati održavanje ili čak poticanje čovjekove aktivnosti;

budući da se na europskom području država članica prirodna staništa i dalje pogoršavaju i sve je veći broj divljih vrsta koje su ozbiljno ugrožene; budući da ugrožena staništa i vrste čine prirodno nasljeđe Zajednice, a opasnosti koje im prijete često su prekogranične prirode, radi njihovog je očuvanja potrebno poduzeti mjere na razini Zajednice;

budući da, s obzirom na opasnosti koje prijete određenim prirodnim stanišnim tipovima i određenim vrstama, potrebno ih je odrediti kao prioritetne kako bi se omogućila pravodobna provedba mjera za njihovo očuvanje;

budući da je radi osiguranja obnove ili održavanja prirodnih staništa i vrsta od interesa Zajednice u povoljnom stanju očuvanosti potrebno odrediti posebna područja očuvanja, kako bi se prema utvrđenim rokovima stvorila koherentna europska ekološka mreža;

budući da će se sva određena područja, uključujući ona koja su sada svrstana ili se u budućnosti moraju svrstati među područja posebne zaštite u skladu s Direktivom Vijeća 79/409/EEZ od 2. travnja 1979. o očuvanju divljih pticaSL L 103, 25.4.1979., str. 1 . Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 91/244/EEZ (SL L 115, 8.5.1991., str. 41. ). , morati uključiti u koherentnu europsku ekološku mrežu;

budući da je u svakom od određenih područja potrebno provoditi nužne mjere, uzimajući u obzir ciljeve očuvanja kojima se teži;

budući da područja koja se mogu odrediti kao posebna područja očuvanja predlažu države članice, ali se unatoč tome mora

budući da se mora izvršiti ocjena prihvatljivosti bilo kakvog plana ili programa koji bi mogao imati značajan utjecaj na ciljeve očuvanja područja koji je određen ili će se odrediti u budućnosti;

su njegov prirodni areal i područja koja pokriva u tom arealu stabilni ili u porastu, i

podaci o dinamici populacije određene vrste ukazuju da će se ona dugoročno održati kao vijabilna sastavnica svog prirodnog staništa, i

budući da je usvajanje mjera kojima se namjerava promicati očuvanje prioritetnih prirodnih staništa i vrsta od interesa Zajednice zajednička odgovornost svih država članica; budući da bi to moglo, međutim, određenim državama članicama predstavljati prekomjerno financijsko opterećenje s obzirom na nejednak razmještaj takvih staništa i vrsta unutar Zajednice s jedne strane i činjenicu da načelo onečišćivač plaća može imati samo ograničenu primjenu u posebnom slučaju očuvanja prirode s druge strane;

budući da je stoga dogovoreno da bi se, u ovom iznimnom slučaju, doprinos putem sufinanciranja na razini Zajednice trebao pružiti u granicama sredstava koja su na raspolaganje stavljena odlukama Zajednice;

budući da bi planiranje korištenja zemljišta i razvojna politika trebali potaknuti upravljanje onim obilježjima krajobraza koja su od najvećeg značaja za divlju faunu i floru;

budući da bi se trebao uspostaviti sustav za nadzor stanja očuvanosti prirodnih staništa i vrsta obuhvaćenih ovom Direktivom;

budući da je potreban opći sustav zaštite određenih vrsta flore i faune kako bi se dopunila Direktiva 79/409/EEZ; budući da bi se trebale omogućiti mjere upravljanja određenim vrstama, ako to opravdava njihovo stanje očuvanosti, uključujući zabranu određenih načina hvatanja ili ubijanja, istodobno omogućujući odstupanja pod određenim uvjetima;

budući da će, s ciljem osiguranja praćenja provedbe ove Direktive, Komisija povremeno sastaviti cjelovito izvješće na temelju, među ostalim, informacija koje joj pošalju države članice u vezi primjene nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Direktive;

budući da je unapređenje znanstvenih spoznaja i stručnog znanja bitno za provedbu ove Direktive; budući da je stoga potrebno potaknuti potrebna istraživanja i znanstveni rad;

budući da stručni i znanstveni napredak zahtijevaju mogućnost prilagodbe Priloga; budući da bi se trebao uspostaviti postupak kojim Vijeće može izmijeniti Priloge;

budući da bi se trebao osnovati regulatoran odbor koji bi pomogao Komisiji pri provedbi ove Direktive, a posebno kad se donose odluke u vezi sufinanciranja na razini Zajednice;

budući da bi se trebale predvidjeti dopunske mjere kojima se uređuje reintrodukcija određenih zavičajnih vrsta faune i flore i eventualna introdukcija nezavičajnih vrsta;

postoji specifična struktura i funkcije potrebne za njegovo dugoročno održavanje i vjerojatno će postojati u predvidivoj budućnosti, i

prirodan areal vrste se ne smanjuje niti je vjerojatno da će se smanjiti u predvidivoj budućnosti, i

budući da su obrazovanje i opće informiranje o ciljevima ove Direktive bitni za osiguranje njezine učinkovite provedbe,

stanje očuvanosti njegovih tipičnih vrsta je povoljno kako je određeno u točki (i) ;

postoji, a vjerojatno će i dalje postojati, dovoljno veliko stanište u kojem će se populacije vrste dugoročno održati;

Cilj ove Direktive je doprinijeti osiguranju biološke raznolikosti putem očuvanja prirodnih staništa i divlje faune i flore na europskom području država članica na koje se Ugovor primjenjuje.

Mjere poduzete u skladu s ovom Direktivom namijenjene su održavanju ili povratu u povoljno stanje očuvanosti, prirodnih staništa i vrsta divlje faune i flore od interesa Zajednice.

Mjere poduzete u skladu s ovom Direktivom uzimaju u obzir gospodarske, socijalne i kulturne potrebe te regionalne i lokalne karakteristike.

SL C 75, 20.3.1991., str. 12 .

Članak 1. Članak 1.

Članak 2. Članak 2. 1.Cilj ove Direktive je doprinijeti osiguranju biološke raznolikosti putem očuvanja prirodnih staništa i divlje faune i flore na europskom području država članica na koje se Ugovor primjenjuje. 2.Mjere poduzete u skladu s ovom Direktivom namijenjene su održavanju ili povratu u povoljno stanje očuvanosti, prirodnih staništa i vrsta divlje faune i flore od interesa Zajednice. 3.Mjere poduzete u skladu s ovom Direktivom uzimaju u obzir gospodarske, socijalne i kulturne potrebe te regionalne i lokalne karakteristike.

Članak 3. Članak 3. 1.Koherentna europska ekološka mreža posebnih područja očuvanja osniva se pod nazivom Natura 2000. Ova mreža, sastavljena od područja u kojima se nalaze prirodni stanišni tipovi navedeni u Prilogu I. i staništa vrsta navedenih u Prilogu II., omogućuje održavanje određenih prirodnih stanišnih tipova i staništa vrsta ili, kad je to potrebno, njihov povrat u povoljno stanje očuvanosti u njihovom prirodnom arealu. Mreža Natura 2000 obuhvaća područja posebne zaštite koja su države članice klasificirale u skladu s Direktivom 79/409/EEZ. 2.Svaka država članica doprinosi stvaranju mreže Natura 2000 u razmjeru u kojem su na njezinom području zastupljeni prirodni stanišni tipovi i staništa vrsta navedenih u stavku 1. U tu svrhu svaka država članica u skladu s člankom 4. određuje područja kao posebna područja očuvanja, uzimajući u obzir ciljeve utvrđene u stavku 1. 3.Tamo gdje smatraju potrebnim, države članice nastoje unaprijediti ekološku povezanost mreže Natura 2000 održavanjem i gdje je potrebno razvijanjem obilježja krajobraza koja su od najvećeg značaja za divlju faunu i floru, kako je navedeno u članku 10.

Članak 4. Članak 4. 1.Na temelju kriterija utvrđenih u Prilogu III. (Faza 1) i relevantnih znanstvenih informacija svaka država članica predlaže popis područja, uz naznaku koji se prirodni stanišni tipovi iz Priloga I. i koje vrste iz Priloga II. prirodno nalaze na tom području. Za široko rasprostranjene životinjske vrste ta područja odgovaraju mjestima unutar prirodne rasprostranjenosti takvih vrsta u kojima postoje fizički ili biološki čimbenici bitni za njihov život i razmnožavanje. Za široko rasprostranjene vodene vrste takva područja se predlažu samo gdje postoji područje koje se može jasno odrediti i koje predstavlja fizičke i biološke čimbenike bitne za njihov život i razmnožavanje. Države članice prema potrebi predlažu prilagodbu popisa u svjetlu rezultata nadzora navedenog u članku 11. Popis se proslijeđuje Komisiji u roku od tri godine od priopćenja ove Direktive, zajedno s informacijama o svakom području. Te informacije uključuju kartu područja, njegovo ime, smještaj, površinu i podatke koji su rezultat primjene kriterija utvrđenih u Prilogu III. (Faza 1) i to u obliku koji određuje Komisija, u skladu s postupkom utvrđenim u članku 21. 2.Na temelju kriterija utvrđenih u Prilogu III. (Faza 2) i u okviru svake od pet biogeografskih regija navedenih u članku 1. točki (c) podtočki iii. te cijelog područja navedenog u članku 2. stavku 1., Komisija u dogovoru sa svakom državom članicom sastavlja nacrt popisa područja od značaja za Zajednicu na temelju popisa država članica u kojima se navode područja na kojima se nalaze jedan ili više prioritetnih prirodnih stanišnih tipova ili prioritetnih vrsta. Države članice čija područja na kojima se nalaze jedan ili više prioritetnih prirodnih stanišnih tipova i prioritetnih vrsta predstavljaju više od 5 % njihova nacionalnog teritorija mogu, u dogovoru s Komisijom, zatražiti slobodniju primjenu kriterija navedenih u Prilogu III. (Faza 2) pri odabiru svih područja od značaja za Zajednicu na njihovom području. Popis područja odabranih kao područja od značaja za Zajednicu, u kojem su istaknuta ona područja na kojima se nalazi jedan ili više prioritetnih prirodnih stanišnih tipova ili prioritetnih vrsta, Komisija usvaja u skladu s postupkom utvrđenim člankom 21. 3.Popis naveden u stavku 2. mora se sastaviti u roku od šest godina od priopćenja ove Direktive. 4.Kad se područje od značaja za Zajednicu usvoji u skladu s postupkom utvrđenim u stavku 2, dotična država članica ga određuje kao posebno područje očuvanja što je prije moguće, a najkasnije u roku od šest godina, ustanovljujući prioritete u svjetlu značaja tih područja za održavanje ili obnavljanje povoljnog stanja očuvanosti prirodnog stanišnog tipa iz Priloga I. ili vrste iz Priloga II. te koherentnosti mreže Natura 2000, u svjetlu prijetnji od pogoršanja ili uništenja kojima su ta područja izložena. 5.Čim se područje uvrsti na popis naveden u trećoj točki stavka 2. podložan je odredbama članka 6. stavaka 2., 3. i 4.

Članak 5. Članak 5. 1.U iznimnim slučajevima ako Komisija utvrdi da nacionalni popis naveden u članku 4. stavku 1. ne spominje područje u kojem se nalazi prioritetan prirodni stanišni tip ili prioritetna vrsta koje Komisija na temelju relevantnih i pouzdanih znanstvenih informacija smatra bitnim za održavanje tog prioritetnog prirodnog stanišnog tipa ili opstanak te prioritetne vrste, pokreće se postupak bilateralnih savjetovanja između te države članice i Komisije, s ciljem usporedbe znanstvenih podataka koje svaka od njih koristi. 2.Ako po isteku razdoblja savjetovanja, koje ne može biti duže od šest mjeseci, spor ostane neriješen, Komisija Vijeću proslijeđuje prijedlog za odabir tog područja kao područja od značaja za Zajednicu. 3.Vijeće, odlučujući jednoglasno, donosi odluku u roku od tri mjeseca od dana upućivanja prijedloga. 4.Tijekom razdoblja savjetovanja i do donošenja odluke Vijeća, dotično područje je podložno odredbama članka 6. stavka 2.

Članak 6. Članak 6. 1.Za posebna područja očuvanja, države članice utvrđuju potrebne mjere za očuvanje koje prema potrebi uključuju odgovarajuće planove upravljanja, posebno priređene za ta područjima ili integrirane u druge razvojne planove te odgovarajuće zakonske, administrativne ili ugovorne mjere koje odgovaraju ekološkim zahtjevima prirodnih stanišnih tipova iz Priloga I. i vrstama iz Priloga II. koji su prisutni na tim područjima. 2.Države članice poduzimaju odgovarajuće korake kako bi se u posebnim područjima očuvanja izbjeglo pogoršanje prirodnih staništa i staništa vrsta, kao i uznemiravanje vrsta za koje su ta područja određena, u mjeri u kojoj bi takvo uznemiravanje moglo utjecati na ciljeve ove Direktive. 3.Svaki plan ili projekt koji nije izravno povezan s upravljanjem područjem ili potreban za njegovo upravljanje, ali bi na njega mogao imati značajan utjecaj, bilo pojedinačno bilo u kombinaciji s ostalim planovima ili projektima, predmet je ocjene prihvatljivosti utjecaja koje bi mogao imati na ta područje, s obzirom na ciljeve očuvanja područja. U svjetlu zaključaka procjene utjecaja na područje i sukladno odredbama stavka 4., nadležna tijela državne vlasti odobravaju plan ili projekt tek nakon što se uvjere da on neće negativno utjecati na cjelovitost dotičnog područja te, ako je to potrebno, nakon dobivanja mišljenja od šire javnosti. 4.Ako se, unatoč negativnoj procjeni utjecaja na područje i u nedostatku drugih pogodnih mogućnosti, plan ili projekt ipak moraju provesti zbog imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa, uključujući interese socijalne ili gospodarske prirode, država članica poduzima sve kompenzacijske mjere kako bi osigurala zaštitu koherentnosti mreže Natura 2000. Ona Komisiju izvješćuje o usvojenim kompenzacijskim mjerama. Kad se u određenom području nalazi prioritetni prirodni stanišni tip i/ili prioritetna vrsta, mogu se razmatrati samo ona pitanja koja se odnose na zdravlje ljudi ili javnu sigurnost, na korisne posljedice od primarnog značaja za okoliš ili, nastavno na mišljenje Komisije, na ostale imperativne razloge prevladavajućeg javnog interesa.

Članak 7. Članak 7.

Članak 8. Članak 8. 1.Usporedno s prijedlozima područja koji ispunjavaju uvjete da ih se odredi posebnim područjima očuvanja, u kojima se nalaze prioritetni prirodni stanišni tipovi i/ili prioritetne vrste, države članice prema potrebi Komisiji šalju svoje procjene u vezi sufinanciranja na razini Zajednice, koje smatraju potrebnim za ispunjenje obveza na temelju članka 6. stavka 1. 2.Komisija, u dogovoru sa svakom od dotičnih država članica, utvrđuje za područja od značaja za Zajednicu za koje se traži sufinanciranje, one mjere koje su bitne za održavanje ili povrat u povoljno stanje očuvanosti prioritetnih prirodnih stanišnih tipova i prioritetnih vrsta na dotičnim područjima, kao i ukupne troškove koji proizlaze iz tih mjera. 3.Komisija, u dogovoru s dotičnim državama članicama, procjenjuje financiranje, uključujući i sufinanciranje, potrebno za primjenu mjera navedenih u stavku 2., uzimajući u obzir, između ostalog, zastupljenost prioritetnih prirodnih stanišnih tipova i/ili prioritetnih vrsta na teritoriju države članice te opterećenja koja proizlaze iz tih mjera. 4.Prema procjeni iz stavaka 2. i 3., Komisija usvaja, vodeći računa o raspoloživim financijskim sredstvima u okviru odgovarajućih instrumenata Zajednice i prema postupku utvrđenom u članku 21., akcijski okvir mjera rangiranih prema prioritetu koji obuhvaća sufinanciranje kad je područje određeno sukladno članku 4. stavku 4. 5.Mjere koje nisu zadržane u akcijskom okviru zbog nedostatnih sredstava, kao i one koje su uključene u gore navedeni akcijski okvir, ali nisu dobile potrebno sufinanciranje ili su bile samo djelomično sufinancirane, ponovno se razmatraju u skladu s postupkom utvrđenim u članku 21., u kontekstu revizije akcijskog okvira svake dvije godine, a države članice bi ih mogle odgoditi dok se ne provede takva revizija. Ova revizija prema potrebi uzima u obzir novo stanje dotičnog područja. 6.Na područjima u kojima su mjere koje ovise o sufinanciranju odgođene, države članice se uzdržavaju od usvajanja bilo kakvih novih mjera koje bi mogle rezultirati pogoršanjem tih područja.

Članak 9. Članak 9.

Članak 10. Članak 10.

Članak 11. Članak 11.

Članak 12. Članak 12. 1.Države članice poduzimaju sve potrebne mjere za uspostavu sustava stroge zaštite životinjskih vrsta navedenih u Prilogu IV., točki (a) u njihovom prirodnom arealu, zabranjujući: (a) sve oblike namjernog hvatanja ili ubijanja primjeraka tih vrsta u divljini;(b) namjerno uznemiravanje tih vrsta, posebno u vrijeme razmnožavanja, podizanja mladih, hibernacije i migracije;(c) namjerno uništavanje ili uzimanje jaja iz divljine;(d) oštećivanje ili uništavanje lokaliteta za razmnožavanje ili odmor. 2.Države članice zabranjuju držanje, prijevoz i prodaju ili razmjenu tih vrsta te ponudu na prodaju ili razmjenu primjeraka uzetih iz divljine, osim onih koji su zakonito uzeti prije provedbe ove Direktive. 3.Zabrana iz stavka 1. točaka (a) i (b) i stavka 2. odnosi se na sve životne faze životinja na koje se ovaj članak primjenjuje. 4.Države članice uspostavljaju sustav praćenja slučajnog hvatanja i ubijanja životinjskih vrsta navedenih u Prilogu IV., točki (a). U svjetlu prikupljenih informacija, države članice poduzimaju podrobnija istraživanja ili mjere očuvanja kako bi se osiguralo da slučajno hvatanje i ubijanje nemaju značajan negativan utjecaj na dotične vrste.

Članak 13. Članak 13. 1.Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi uspostavile sustav stroge zaštite biljnih vrsta navedenih u Prilogu IV., točki (b), zabranjujući: (a) namjerno branje, skupljanje, rezanje, vađenje s korijenom ili uništavanje takvih biljaka u njihovom prirodnom arealu u divljini;(b) držanje, prijevoz i prodaju ili razmjenu i nuđenje na prodaju ili razmjenu primjeraka takvih vrsta uzetih iz divljine, osim onih koje su zakonito uzeti prije provedbe ove Direktive. 2.Zabrane iz stavka 1. točaka (a) i (b) odnose se na sve faze biološkog ciklusa biljaka na koje se ovaj članak primjenjuje.

Članak 14. Članak 14. 1.Ako države članice, u svjetlu nadzora predviđenog u članku 11., smatraju potrebnim, poduzimaju mjere kako bi se osiguralo da uzimanje iz divljine primjeraka vrsta divlje faune i flore navedenih u Prilogu V. kao i njihovo iskorištavanje, bude u skladu s njihovim održavanjem u povoljnom stanju očuvanosti. 2.Kad se ovakve mjere smatraju potrebnima, one uključuju nastavak nadzora predviđenog u članku 11. Takve mjere mogu posebno uključiti: propise o pristupu određenoj imovini, privremenu ili lokalnu zabranu uzimanja primjeraka iz divljine i iskorištavanja određenih populacija, reguliranje razdoblja i/ili metoda uzimanja vrsta, primjenu, kad se primjerci uzimaju, lovnih i ribolovnih pravila koja vode računa o očuvanju takvih populacija, uspostavu sustava dozvola za uzimanje vrsta ili određivanje kvota, reguliranje kupovine, prodaje, ponude na prodaju, držanja radi prodaje ili prijevoza radi prodaje vrsta, uzgajanje u zatočeništvu životinjskih vrsta kao i umjetno razmnožavanje biljnih vrsta, pod strogo kontroliranim uvjetima, kako bi se smanjilo uzimanje vrsta iz divljine, procjenu učinka usvojenih mjera.

Članak 15. Članak 15.

Članak 16. Članak 16. 1.Pod uvjetom da ne postoji zadovoljavajuća alternativa i da odstupanje ne šteti održavanju populacija dotičnih vrsta u povoljnom stanju očuvanosti u njihovom prirodnom arealu, države članice mogu odstupiti od odredaba članaka 12., 13., 14. i 15. točaka (a) i (b): (a) u interesu zaštite divlje faune i flore te očuvanja prirodnih staništa;(b) radi sprečavanja ozbiljne štete, posebno na usjevima, stoci, šumama, ribnjacima i vodama te ostalim tipovima imovine;(c) u interesu javnog zdravlja i javne sigurnosti ili zbog ostalih imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa, uključujući interese socijalne ili gospodarske prirode te korisnih posljedica od primarnog značaja za okoliš;(d) za potrebe istraživanja i obrazovanja, repopulacije i reintrodukcije tih vrsta te za to potrebnih postupaka razmnožavanja, uključujući umjetno razmnožavanje biljaka;(e) kako bi dopustile, pod strogo nadziranim uvjetima, na selektivnoj osnovi i u ograničenom razmjeru, uzimanje ili držanje određenih primjeraka vrsta navedenih u Prilogu IV., u ograničenom broju koji utvrđuju nadležna državna tijela. 2.Države članice Komisiji svake dvije godine dostavljaju izvješće, u obliku koji odredi odbor, o odstupanjima koja se primjenjuju u skladu sa stavkom 1. Komisija daje mišljenje o tim odstupanjima u roku od najviše 12 mjeseci nakon zaprimanja izvješća i obrazlaže ga odboru. 3.Izvješćima se točno navode: (a) vrste koje su predmet odstupanja i razlog odstupanja, uključujući prirodu rizika, s, ako je to potrebno, osvrtom na neprihvaćene alternative i korištene znanstvene podatke;(b) sredstva, naprave ili metode dozvoljene za hvatanje ili ubijanje životinjskih vrsta i razlog njihove uporabe;(c) okolnosti kada su i gdje su takva odstupanja odobrena;(d) tijelo ovlašteno za proglašenje potrebnih uvjeta i provjeru njihovog poštivanja te za odlučivanje koja se sredstva, naprave ili metode mogu koristiti, u kojim granicama, čijim posredstvom, te koje osobe izvršavaju taj zadatak;(e) korištene mjere nadzora i dobiveni rezultati.

Članak 17. Članak 17. 1.Svakih šest godina od datuma isteka razdoblja utvrđenog u članku 23., države članice izrađuju izvješće o provedbi poduzetih mjera u okviru ove Direktive. To izvješće posebno obuhvaća informacije u vezi mjera očuvanja navedenih u članku 6. stavku 1., kao i procjenu utjecaja tih mjera na stanje očuvanosti prirodnih stanišnih tipova iz Priloga I. i vrsta iz Priloga II. te glavne rezultate nadzora iz članka 11. To se izvješće dostavlja Komisiji u obliku koji odredi odbor i dostupno je javnosti. 2.Komisija priprema skupno izvješće utemeljeno na izvješćima iz stavka 1. To izvješće sadrži primjerenu ocjenu postignutog napretka, a posebno doprinosa mreže Natura 2000 postizanju ciljeva utvrđenih u članku 3. Nacrt dijela izvješća koji obuhvaća informacije koje je dala neka država članica upućuje se toj državi članici radi verifikacije. Nakon podnošenja odboru konačne verzije izvješća, Komisija ga objavljuje najkasnije u roku od dvije godine od zaprimanja izvješća navedenih u stavku 1. i prosljeđuje ga državama članicama, Europskom parlamentu, Vijeću te Gospodarskom i socijalnom odboru. 3.Države članice mogu označiti područja određena na temelju ove Direktive putem obavijesti Zajednice koje s tim ciljem oblikuje odbor.

Članak 18. Članak 18. 1.Države članice i Komisija potiču potrebno istraživanje i znanstveni rad uzimajući u obzir ciljeve utvrđene u članku 2. i obvezu iz članka 11. One razmjenjuju informacije radi primjerene koordinacije istraživanja koje se provodi na razini država članica i Zajednice. 2.Posebna pozornost poklanja se znanstvenom radu koji je potreban za provedbu članaka 4. i 10., te se potiče prekogranična suradnja u istraživanju.

Članak 19. Članak 19.

Članak 20. Članak 20.

Članak 21. Članak 21. 1.Predstavnik Komisije odboru podnosi nacrt mjera koje treba poduzeti. Odbor daje svoje mišljenje o nacrtu u vremenskom roku koji odredi predsjedatelj, ovisno o žurnosti pitanja. Mišljenje se donosi većinom, u skladu s člankom 148. stavkom 2. Ugovora o odlukama koje donosi Vijeće na prijedlog Komisije. Glasovi predstavnikâ država članica unutar odbora ponderiraju se na način određen u spomenutom članku. Predsjedatelj ne glasuje. 2.Komisija usvaja predviđene mjere ako su one u skladu s mišljenjem odbora. Ako predviđene mjere nisu u skladu s mišljenjem odbora ili ako mišljenje nije doneseno, Komisija bez odgode podnosi Vijeću prijedlog u vezi mjera koje se trebaju poduzeti. Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom. Ako, po isteku tri mjeseca od dana upućivanja Vijeću, Vijeće nije donijelo odluku, predložene mjere usvaja Komisija.

Članak 22. Članak 22.

Članak 23. Članak 23. 1.Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom, u razdoblju od dvije godine od dana njezina priopćenja. One o tome odmah obaviješćuju Komisiju. 2.Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice. 3.Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 24. Članak 24.

Koherentna europska ekološka mreža posebnih područja očuvanja osniva se pod nazivom Natura 2000. Ova mreža, sastavljena od područja u kojima se nalaze prirodni stanišni tipovi navedeni u Prilogu I. i staništa vrsta navedenih u Prilogu II., omogućuje održavanje određenih prirodnih stanišnih tipova i staništa vrsta ili, kad je to potrebno, njihov povrat u povoljno stanje očuvanosti u njihovom prirodnom arealu.

Mreža Natura 2000 obuhvaća područja posebne zaštite koja su države članice klasificirale u skladu s Direktivom 79/409/EEZ.

Svaka država članica doprinosi stvaranju mreže Natura 2000 u razmjeru u kojem su na njezinom području zastupljeni prirodni stanišni tipovi i staništa vrsta navedenih u stavku 1. U tu svrhu svaka država članica u skladu s člankom 4. određuje područja kao posebna područja očuvanja, uzimajući u obzir ciljeve utvrđene u stavku 1.

Tamo gdje smatraju potrebnim, države članice nastoje unaprijediti ekološku povezanost mreže Natura 2000 održavanjem i gdje je potrebno razvijanjem obilježja krajobraza koja su od najvećeg značaja za divlju faunu i floru, kako je navedeno u članku 10.

SL C 31, 6.2.1991., str. 25 .

Na temelju kriterija utvrđenih u Prilogu III. (Faza 1) i relevantnih znanstvenih informacija svaka država članica predlaže popis područja, uz naznaku koji se prirodni stanišni tipovi iz Priloga I. i koje vrste iz Priloga II. prirodno nalaze na tom području. Za široko rasprostranjene životinjske vrste ta područja odgovaraju mjestima unutar prirodne rasprostranjenosti takvih vrsta u kojima postoje fizički ili biološki čimbenici bitni za njihov život i razmnožavanje. Za široko rasprostranjene vodene vrste takva područja se predlažu samo gdje postoji područje koje se može jasno odrediti i koje predstavlja fizičke i biološke čimbenike bitne za njihov život i razmnožavanje. Države članice prema potrebi predlažu prilagodbu popisa u svjetlu rezultata nadzora navedenog u članku 11.

Popis se proslijeđuje Komisiji u roku od tri godine od priopćenja ove Direktive, zajedno s informacijama o svakom području. Te informacije uključuju kartu područja, njegovo ime, smještaj, površinu i podatke koji su rezultat primjene kriterija utvrđenih u Prilogu III. (Faza 1) i to u obliku koji određuje Komisija, u skladu s postupkom utvrđenim u članku 21.

Na temelju kriterija utvrđenih u Prilogu III. (Faza 2) i u okviru svake od pet biogeografskih regija navedenih u članku 1. točki (c) podtočki iii. te cijelog područja navedenog u članku 2. stavku 1., Komisija u dogovoru sa svakom državom članicom sastavlja nacrt popisa područja od značaja za Zajednicu na temelju popisa država članica u kojima se navode područja na kojima se nalaze jedan ili više prioritetnih prirodnih stanišnih tipova ili prioritetnih vrsta.

Države članice čija područja na kojima se nalaze jedan ili više prioritetnih prirodnih stanišnih tipova i prioritetnih vrsta predstavljaju više od 5 % njihova nacionalnog teritorija mogu, u dogovoru s Komisijom, zatražiti slobodniju primjenu kriterija navedenih u Prilogu III. (Faza 2) pri odabiru svih područja od značaja za Zajednicu na njihovom području.

Popis područja odabranih kao područja od značaja za Zajednicu, u kojem su istaknuta ona područja na kojima se nalazi jedan ili više prioritetnih prirodnih stanišnih tipova ili prioritetnih vrsta, Komisija usvaja u skladu s postupkom utvrđenim člankom 21.

Popis naveden u stavku 2. mora se sastaviti u roku od šest godina od priopćenja ove Direktive.

Kad se područje od značaja za Zajednicu usvoji u skladu s postupkom utvrđenim u stavku 2, dotična država članica ga određuje kao posebno područje očuvanja što je prije moguće, a najkasnije u roku od šest godina, ustanovljujući prioritete u svjetlu značaja tih područja za održavanje ili obnavljanje povoljnog stanja očuvanosti prirodnog stanišnog tipa iz Priloga I. ili vrste iz Priloga II. te koherentnosti mreže Natura 2000, u svjetlu prijetnji od pogoršanja ili uništenja kojima su ta područja izložena.

Čim se područje uvrsti na popis naveden u trećoj točki stavka 2. podložan je odredbama članka 6. stavaka 2., 3. i 4.

SL C 328, 7.12.1987., str. 1 .

U iznimnim slučajevima ako Komisija utvrdi da nacionalni popis naveden u članku 4. stavku 1. ne spominje područje u kojem se nalazi prioritetan prirodni stanišni tip ili prioritetna vrsta koje Komisija na temelju relevantnih i pouzdanih znanstvenih informacija smatra bitnim za održavanje tog prioritetnog prirodnog stanišnog tipa ili opstanak te prioritetne vrste, pokreće se postupak bilateralnih savjetovanja između te države članice i Komisije, s ciljem usporedbe znanstvenih podataka koje svaka od njih koristi.

Ako po isteku razdoblja savjetovanja, koje ne može biti duže od šest mjeseci, spor ostane neriješen, Komisija Vijeću proslijeđuje prijedlog za odabir tog područja kao područja od značaja za Zajednicu.

Vijeće, odlučujući jednoglasno, donosi odluku u roku od tri mjeseca od dana upućivanja prijedloga.

Tijekom razdoblja savjetovanja i do donošenja odluke Vijeća, dotično područje je podložno odredbama članka 6. stavka 2.

SL L 103, 25.4.1979., str. 1 . Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 91/244/EEZ (SL L 115, 8.5.1991., str. 41. ).

Za posebna područja očuvanja, države članice utvrđuju potrebne mjere za očuvanje koje prema potrebi uključuju odgovarajuće planove upravljanja, posebno priređene za ta područjima ili integrirane u druge razvojne planove te odgovarajuće zakonske, administrativne ili ugovorne mjere koje odgovaraju ekološkim zahtjevima prirodnih stanišnih tipova iz Priloga I. i vrstama iz Priloga II. koji su prisutni na tim područjima.

Države članice poduzimaju odgovarajuće korake kako bi se u posebnim područjima očuvanja izbjeglo pogoršanje prirodnih staništa i staništa vrsta, kao i uznemiravanje vrsta za koje su ta područja određena, u mjeri u kojoj bi takvo uznemiravanje moglo utjecati na ciljeve ove Direktive.

Svaki plan ili projekt koji nije izravno povezan s upravljanjem područjem ili potreban za njegovo upravljanje, ali bi na njega mogao imati značajan utjecaj, bilo pojedinačno bilo u kombinaciji s ostalim planovima ili projektima, predmet je ocjene prihvatljivosti utjecaja koje bi mogao imati na ta područje, s obzirom na ciljeve očuvanja područja. U svjetlu zaključaka procjene utjecaja na područje i sukladno odredbama stavka 4., nadležna tijela državne vlasti odobravaju plan ili projekt tek nakon što se uvjere da on neće negativno utjecati na cjelovitost dotičnog područja te, ako je to potrebno, nakon dobivanja mišljenja od šire javnosti.

Ako se, unatoč negativnoj procjeni utjecaja na područje i u nedostatku drugih pogodnih mogućnosti, plan ili projekt ipak moraju provesti zbog imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa, uključujući interese socijalne ili gospodarske prirode, država članica poduzima sve kompenzacijske mjere kako bi osigurala zaštitu koherentnosti mreže Natura 2000. Ona Komisiju izvješćuje o usvojenim kompenzacijskim mjerama.

Kad se u određenom području nalazi prioritetni prirodni stanišni tip i/ili prioritetna vrsta, mogu se razmatrati samo ona pitanja koja se odnose na zdravlje ljudi ili javnu sigurnost, na korisne posljedice od primarnog značaja za okoliš ili, nastavno na mišljenje Komisije, na ostale imperativne razloge prevladavajućeg javnog interesa.

Obveze koje proizlaze iz članka 6. stavaka 2., 3. i 4. ove Direktive zamjenjuju sve obveze koje proizlaze iz prve rečenice članka 4. stavka 4. Direktive 79/409/EEZ u vezi područja klasificiranih na temelju članka 4. stavka 1. ili slično priznatih prema njezinom članku 4. stavku 2. od datuma provedbe ove Direktive ili datuma klasifikacije ili priznanja od strane države članice u skladu s Direktivom 79/409/EEZ, pod uvjetom da je potonji datum kasniji.

Usporedno s prijedlozima područja koji ispunjavaju uvjete da ih se odredi posebnim područjima očuvanja, u kojima se nalaze prioritetni prirodni stanišni tipovi i/ili prioritetne vrste, države članice prema potrebi Komisiji šalju svoje procjene u vezi sufinanciranja na razini Zajednice, koje smatraju potrebnim za ispunjenje obveza na temelju članka 6. stavka 1.

Komisija, u dogovoru sa svakom od dotičnih država članica, utvrđuje za područja od značaja za Zajednicu za koje se traži sufinanciranje, one mjere koje su bitne za održavanje ili povrat u povoljno stanje očuvanosti prioritetnih prirodnih stanišnih tipova i prioritetnih vrsta na dotičnim područjima, kao i ukupne troškove koji proizlaze iz tih mjera.

Komisija, u dogovoru s dotičnim državama članicama, procjenjuje financiranje, uključujući i sufinanciranje, potrebno za primjenu mjera navedenih u stavku 2., uzimajući u obzir, između ostalog, zastupljenost prioritetnih prirodnih stanišnih tipova i/ili prioritetnih vrsta na teritoriju države članice te opterećenja koja proizlaze iz tih mjera.

Prema procjeni iz stavaka 2. i 3., Komisija usvaja, vodeći računa o raspoloživim financijskim sredstvima u okviru odgovarajućih instrumenata Zajednice i prema postupku utvrđenom u članku 21., akcijski okvir mjera rangiranih prema prioritetu koji obuhvaća sufinanciranje kad je područje određeno sukladno članku 4. stavku 4.

Mjere koje nisu zadržane u akcijskom okviru zbog nedostatnih sredstava, kao i one koje su uključene u gore navedeni akcijski okvir, ali nisu dobile potrebno sufinanciranje ili su bile samo djelomično sufinancirane, ponovno se razmatraju u skladu s postupkom utvrđenim u članku 21., u kontekstu revizije akcijskog okvira svake dvije godine, a države članice bi ih mogle odgoditi dok se ne provede takva revizija. Ova revizija prema potrebi uzima u obzir novo stanje dotičnog područja.

Na područjima u kojima su mjere koje ovise o sufinanciranju odgođene, države članice se uzdržavaju od usvajanja bilo kakvih novih mjera koje bi mogle rezultirati pogoršanjem tih područja.

Komisija, djelujući u skladu s postupkom utvrđenim u članku 21., periodično ocjenjuje koliko Natura 2000 doprinosi postizanju ciljeva utvrđenih u člancima 2. i 3. U tom kontekstu, može se razmotriti deklasifikacija nekog posebnog područja očuvanja, tamo gdje to opravdavaju prirodne pojave primjećene kao rezultat nadzora predviđenog u članku 11.

Države članice nastoje, gdje smatraju potrebnim, kod planiranja korištenja zemljišta i razvojne politike, a posebno s ciljem poboljšanja ekološke koherentnosti mreže Natura 2000, potaknuti upravljanje obilježjima krajobraza koja su od najvećeg značaja za divlju faunu i floru.

Takva su obilježja ona koja su, na temelju svoje linearne i kontinuirane strukture (poput obala rijeka ili tradicionalnih sustava za označivanje granica između polja) ili njihove funkcije povezivanja (kao što su jezerca ili šumarci), bitna za migraciju, širenje i genetsku razmjenu divljih vrsta.

Države članice provode nadzor nad stanjem očuvanosti prirodnih staništa i vrsta navedenih u članku 2, s posebnim osvrtom na prioritetne prirodne stanišne tipove i prioritetne vrste.

Države članice poduzimaju sve potrebne mjere za uspostavu sustava stroge zaštite životinjskih vrsta navedenih u Prilogu IV., točki (a) u njihovom prirodnom arealu, zabranjujući:

(a) sve oblike namjernog hvatanja ili ubijanja primjeraka tih vrsta u divljini;

(b) namjerno uznemiravanje tih vrsta, posebno u vrijeme razmnožavanja, podizanja mladih, hibernacije i migracije;

(c) namjerno uništavanje ili uzimanje jaja iz divljine;

(d) oštećivanje ili uništavanje lokaliteta za razmnožavanje ili odmor.

Države članice zabranjuju držanje, prijevoz i prodaju ili razmjenu tih vrsta te ponudu na prodaju ili razmjenu primjeraka uzetih iz divljine, osim onih koji su zakonito uzeti prije provedbe ove Direktive.

Zabrana iz stavka 1. točaka (a) i (b) i stavka 2. odnosi se na sve životne faze životinja na koje se ovaj članak primjenjuje.

Države članice uspostavljaju sustav praćenja slučajnog hvatanja i ubijanja životinjskih vrsta navedenih u Prilogu IV., točki (a). U svjetlu prikupljenih informacija, države članice poduzimaju podrobnija istraživanja ili mjere očuvanja kako bi se osiguralo da slučajno hvatanje i ubijanje nemaju značajan negativan utjecaj na dotične vrste.

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi uspostavile sustav stroge zaštite biljnih vrsta navedenih u Prilogu IV., točki (b), zabranjujući:

(a) namjerno branje, skupljanje, rezanje, vađenje s korijenom ili uništavanje takvih biljaka u njihovom prirodnom arealu u divljini;

(b) držanje, prijevoz i prodaju ili razmjenu i nuđenje na prodaju ili razmjenu primjeraka takvih vrsta uzetih iz divljine, osim onih koje su zakonito uzeti prije provedbe ove Direktive.

Zabrane iz stavka 1. točaka (a) i (b) odnose se na sve faze biološkog ciklusa biljaka na koje se ovaj članak primjenjuje.

Ako države članice, u svjetlu nadzora predviđenog u članku 11., smatraju potrebnim, poduzimaju mjere kako bi se osiguralo da uzimanje iz divljine primjeraka vrsta divlje faune i flore navedenih u Prilogu V. kao i njihovo iskorištavanje, bude u skladu s njihovim održavanjem u povoljnom stanju očuvanosti.

Kad se ovakve mjere smatraju potrebnima, one uključuju nastavak nadzora predviđenog u članku 11. Takve mjere mogu posebno uključiti:

propise o pristupu određenoj imovini,

privremenu ili lokalnu zabranu uzimanja primjeraka iz divljine i iskorištavanja određenih populacija,

reguliranje razdoblja i/ili metoda uzimanja vrsta,

primjenu, kad se primjerci uzimaju, lovnih i ribolovnih pravila koja vode računa o očuvanju takvih populacija,

uspostavu sustava dozvola za uzimanje vrsta ili određivanje kvota,

reguliranje kupovine, prodaje, ponude na prodaju, držanja radi prodaje ili prijevoza radi prodaje vrsta,

uzgajanje u zatočeništvu životinjskih vrsta kao i umjetno razmnožavanje biljnih vrsta, pod strogo kontroliranim uvjetima, kako bi se smanjilo uzimanje vrsta iz divljine,

procjenu učinka usvojenih mjera.

U pogledu hvatanja ili ubijanja vrsta divlje faune navedenih u Prilogu V., točki (a) i u slučajevima u kojima se u skladu s člankom 16. primjenjuju odstupanja u vezi uzimanja, hvatanja ili ubijanja vrsta navedenih u Prilogu IV., točki (a) države članice zabranjuju uporabu svih neselektivnih mjera koje bi mogle uzrokovati lokalni nestanak ili ozbiljno uznemiravanje populacija takvih vrsta, a posebno:

(a) uporabu sredstava hvatanja i ubijanja navedenih u Prilogu VI. točki (a);

(b) bilo kakav oblik hvatanja i ubijanja zbog načina prijevoza navedenih u Prilogu VI., točka (b).

Pod uvjetom da ne postoji zadovoljavajuća alternativa i da odstupanje ne šteti održavanju populacija dotičnih vrsta u povoljnom stanju očuvanosti u njihovom prirodnom arealu, države članice mogu odstupiti od odredaba članaka 12., 13., 14. i 15. točaka (a) i (b):

(a) u interesu zaštite divlje faune i flore te očuvanja prirodnih staništa;

(b) radi sprečavanja ozbiljne štete, posebno na usjevima, stoci, šumama, ribnjacima i vodama te ostalim tipovima imovine;

(c) u interesu javnog zdravlja i javne sigurnosti ili zbog ostalih imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa, uključujući interese socijalne ili gospodarske prirode te korisnih posljedica od primarnog značaja za okoliš;

(d) za potrebe istraživanja i obrazovanja, repopulacije i reintrodukcije tih vrsta te za to potrebnih postupaka razmnožavanja, uključujući umjetno razmnožavanje biljaka;

(e) kako bi dopustile, pod strogo nadziranim uvjetima, na selektivnoj osnovi i u ograničenom razmjeru, uzimanje ili držanje određenih primjeraka vrsta navedenih u Prilogu IV., u ograničenom broju koji utvrđuju nadležna državna tijela.

Države članice Komisiji svake dvije godine dostavljaju izvješće, u obliku koji odredi odbor, o odstupanjima koja se primjenjuju u skladu sa stavkom 1. Komisija daje mišljenje o tim odstupanjima u roku od najviše 12 mjeseci nakon zaprimanja izvješća i obrazlaže ga odboru.

Izvješćima se točno navode:

(a) vrste koje su predmet odstupanja i razlog odstupanja, uključujući prirodu rizika, s, ako je to potrebno, osvrtom na neprihvaćene alternative i korištene znanstvene podatke;

(b) sredstva, naprave ili metode dozvoljene za hvatanje ili ubijanje životinjskih vrsta i razlog njihove uporabe;

(c) okolnosti kada su i gdje su takva odstupanja odobrena;

(d) tijelo ovlašteno za proglašenje potrebnih uvjeta i provjeru njihovog poštivanja te za odlučivanje koja se sredstva, naprave ili metode mogu koristiti, u kojim granicama, čijim posredstvom, te koje osobe izvršavaju taj zadatak;

(e) korištene mjere nadzora i dobiveni rezultati.

Svakih šest godina od datuma isteka razdoblja utvrđenog u članku 23., države članice izrađuju izvješće o provedbi poduzetih mjera u okviru ove Direktive. To izvješće posebno obuhvaća informacije u vezi mjera očuvanja navedenih u članku 6. stavku 1., kao i procjenu utjecaja tih mjera na stanje očuvanosti prirodnih stanišnih tipova iz Priloga I. i vrsta iz Priloga II. te glavne rezultate nadzora iz članka 11. To se izvješće dostavlja Komisiji u obliku koji odredi odbor i dostupno je javnosti.

Komisija priprema skupno izvješće utemeljeno na izvješćima iz stavka 1. To izvješće sadrži primjerenu ocjenu postignutog napretka, a posebno doprinosa mreže Natura 2000 postizanju ciljeva utvrđenih u članku 3. Nacrt dijela izvješća koji obuhvaća informacije koje je dala neka država članica upućuje se toj državi članici radi verifikacije. Nakon podnošenja odboru konačne verzije izvješća, Komisija ga objavljuje najkasnije u roku od dvije godine od zaprimanja izvješća navedenih u stavku 1. i prosljeđuje ga državama članicama, Europskom parlamentu, Vijeću te Gospodarskom i socijalnom odboru.

Države članice mogu označiti područja određena na temelju ove Direktive putem obavijesti Zajednice koje s tim ciljem oblikuje odbor.

Države članice i Komisija potiču potrebno istraživanje i znanstveni rad uzimajući u obzir ciljeve utvrđene u članku 2. i obvezu iz članka 11. One razmjenjuju informacije radi primjerene koordinacije istraživanja koje se provodi na razini država članica i Zajednice.

Posebna pozornost poklanja se znanstvenom radu koji je potreban za provedbu članaka 4. i 10., te se potiče prekogranična suradnja u istraživanju.

Izmjene potrebne za prilagodbu priloga I., II., III., V. i VI. tehničkom i znanstvenom napretku, usvaja Vijeće kvalificiranom većinom na prijedlog Komisije.

Izmjene potrebne za prilagodbu Priloga IV. tehničkom i znanstvenom napretku usvaja Vijeće jednoglasno na prijedlog Komisije.

Komisiji pomaže odbor koji čine predstavnici država članica, a kojim predsjedava predstavnik Komisije.

Predstavnik Komisije odboru podnosi nacrt mjera koje treba poduzeti. Odbor daje svoje mišljenje o nacrtu u vremenskom roku koji odredi predsjedatelj, ovisno o žurnosti pitanja. Mišljenje se donosi većinom, u skladu s člankom 148. stavkom 2. Ugovora o odlukama koje donosi Vijeće na prijedlog Komisije. Glasovi predstavnikâ država članica unutar odbora ponderiraju se na način određen u spomenutom članku. Predsjedatelj ne glasuje.

Komisija usvaja predviđene mjere ako su one u skladu s mišljenjem odbora.

Ako predviđene mjere nisu u skladu s mišljenjem odbora ili ako mišljenje nije doneseno, Komisija bez odgode podnosi Vijeću prijedlog u vezi mjera koje se trebaju poduzeti. Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom.

Ako, po isteku tri mjeseca od dana upućivanja Vijeću, Vijeće nije donijelo odluku, predložene mjere usvaja Komisija.

U provedbi odredaba ove Direktive, države članice:

(a) proučavaju poželjnost reintrodukcije vrsta iz Priloga IV. koje su zavičajne na njihovom području, kada bi to moglo doprinijeti njihovom očuvanju, pod uvjetom da je istraživanje, koje je također uzelo u obzir iskustvo ostalih država članica ili drugih zemalja, ustanovilo da takva reintrodukcija učinkovito doprinosi ponovnom dovođenju vrsta u povoljno stanje očuvanosti i da se provodi tek nakon primjerenih konzultacija sa zainteresiranom javnosti;

(b) osiguravaju da se namjerna introdukcija u divljinu svih vrsta koje nisu zavičajne na njihovom području uređuje tako da ona ne šteti prirodnim staništima unutar njihovog prirodnog areala niti divljoj zavičajnoj fauni i flori i, ako smatraju nužnim, zabranjuju takvu introdukciju. Rezultati poduzete procjene upućuju se odboru radi njegovog informiranja;

(c) promiču obrazovanje i opće informiranje o potrebi zaštite vrsta divlje faune i flore i očuvanja njihovih staništa i prirodnih staništa.

Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom, u razdoblju od dvije godine od dana njezina priopćenja. One o tome odmah obaviješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU: